Pet razloga zašto izbjegavajući ciljeve sabotirate vaš napredak u psihoterapiji
Pravilno formulirani ciljevi pomažu klijentima da jasnije razumiju vlastite potrebe, povećavaju motivaciju, jačaju saradnju s terapeutom i vode do bržeg smanjenja simptoma.
Pristupni ciljevi su efikasniji od izbjegavajućih
Studije pokazuju da su tzv. pristupni ciljevi – usmjereni ka željenom stanju (npr. „želim naučiti kako se smiriti u stresnoj situaciji“) – efikasniji od izbjegavajućih ciljeva (npr. „ne želim više osjećati anksioznost“). Klijenti koji postavljaju pristupne ciljeve pokazuju brži napredak u terapiji i trajnije promjene u ponašanju.
Zajedničko postavljanje ciljeva povećava uspjeh terapije
Kada terapeut i klijent zajedno postave ciljeve i redovno ih preispituju, terapijski ishod je bolji. Saradnja u ovom procesu povećava osjećaj kontrole kod klijenta, smanjuje otpor i jača povjerenje. Ciljevi ne treba da budu nametnuti, već zajednički oblikovani kroz dijalog.
Model postavljanja ciljeva u tri faze
Učinkovito postavljanje ciljeva može se podijeliti u tri faze:
Identifikacija problema – Iz mnoštva životnih izazova biraju se najvažniji za terapijski rad.
Formulisanje ciljeva – Problemi se prevode u konkretne, mjerljive i dostižne ciljeve.
Fleksibilna primjena – Ciljevi se prate, preispituju i po potrebi prilagođavaju tokom terapije.
Ovaj pristup osigurava da terapija ostane usmjerena, a klijent motivisan i uključen.
Ciljevi kao sredstvo aktivacije
Korištenje glagola u ciljevima ("naučiti", "vježbati", "razviti", "primijeniti") umjesto opisa stanja ("ne biti tužan", "ne imati napade panike") stimuliše aktivaciju i doprinosi promjeni. Takav jezik podstiče djelovanje i daje jasan pravac.
Posebna primjena kod mladih osoba
Kod djece i adolescenata, postavljanje ciljeva pomaže u stvaranju osjećaja sigurnosti i predvidivosti. Takođe omogućava roditeljima da razumiju terapijski proces i podrže dijete u ostvarivanju konkretnih promjena. Međutim, kod mladih s traumatskim iskustvima ili niskim samopouzdanjem, važno je postaviti ciljeve pažljivo, kroz postupno građenje povjerenja.
Terapijski savjeti za primjenu ciljeva
Na prvoj ili drugoj sesiji posvetiti vrijeme jasnom formulisanju ciljeva.
Postaviti jedan kratkoročni i jedan dugoročni cilj.
Koristiti konkretan jezik i mjerljive kriterije (npr. „razgovarati s nekim tri puta sedmično“).
Redovno provjeravati napredak i po potrebi mijenjati ciljeve.
Kod izražene anksioznosti koristiti male, dostižne ciljeve koji brzo daju osjećaj uspjeha.
Postavljanje ciljeva nije samo tehnička vještina – to je klinički alat koji snažno utiče na kvalitet terapijskog procesa. Kada se ciljevi formulišu pažljivo, u saradnji s klijentom, i kada ostanu fleksibilni i povezani s dubljim vrijednostima, oni postaju oslonac za promjenu i ključ za izgradnju zdravijih obrazaca ponašanja i mišljenja.