Psihologinja tvrdi da tinejdžeri vole roditelje koji prakticiraju ovih pet navika

Iako mnogi roditelji nastoje održati ravnotežu između postavljanja granica i pružanja podrške, često se pitaju kako izgraditi odnos temeljen na povjerenju i međusobnom razumijevanju. Psihologinja Susan Heitler podijelila je pet ključnih navika koje roditelji mogu usvojiti kako bi se povezali sa svojim tinejdžerima te potaknuli zdravu komunikaciju i suradnju.

1. Postavljaju pitanja umjesto da nameću rješenja

"Roditelji koji umjesto naredbi biraju postavljati pitanja razvijaju naviku otvorene komunikacije. Umjesto da kažu: 'Učini ovo odmah', oni pitaju: 'Kako se osjećaš u vezi s tim?' ili 'Što misliš da bi moglo pomoći?'. Ova navika uključuje aktivno slušanje odgovora i izražavanje slaganja s onim što tinejdžeri iznose, čak i ako se roditelji u potpunosti ne slažu", objašnjava Heitler za Psychology Today.

Početak odgovora riječima poput "Da, razumijem da ti to ima smisla jer..." pokazuje poštovanje prema mislima i osjećajima tinejdžera, dodaje psihologinja.

"Umjesto suprotnog stava s 'ali', roditelji mogu dodati svoje mišljenje koristeći frazu poput '... istovremeno sam primijetio/la da...'. Ova navika stvara prostor za uzajamno razumijevanje i rješavanje problema", ističe Heitler.

2. Usredotočuju se na pozitivno

Roditelji koji se naviknu gledati tinejdžere "dobrim okom", kako to naziva psihologinja, umjesto da stalno traže pogreške, grade pozitivan odnos.

"Umjesto da primijete odjeću razbacanu po sobi, oni će reći: 'Vidjela sam kako si pomogao mlađem bratu s domaćom zadaćom – to je bilo vrlo strpljivo i lijepo od tebe.' Ova navika jača pozitivna ponašanja jer tinejdžeri teže ponavljanju onoga što dobiva pohvale. Ako se ipak pojave problemi, roditelji mogu započeti razgovor s pitanjem poput: 'Koji bi sustav mogao pomoći da tvoje stvari više ne završe na podu?' Ova metoda omogućuje tinejdžeru da samostalno pronađe rješenje, dok roditelj nudi prijedloge ako je potrebno", navodi psihologinja.

3. Daju primjer vlastitim ponašanjem

Roditelji koji se naviknu dijeliti vlastite životne lekcije, pokazuju tinejdžerima kako se nositi s izazovima. Umjesto pritiska, oni govore o vlastitim iskustvima. "Ova navika inspirira tinejdžere da prepoznaju vrijednost truda i odgovornosti bez osjećaja pritiska", ističe Heitler.

4. Potiču učenje iz pogrešaka

Roditelji koji se naviknu tretirati pogreške kao prilike za učenje, umjesto da se ljute ili kažnjavaju, pomažu tinejdžerima razviti zrelost. Psihologinja napominje: "Kad tinejdžer pogriješi, roditelji kažu: 'Nažalost, ovo je bila velika greška, ali to je normalno – svi griješe. Što si naučio iz ovog iskustva i što bi sljedeći put mogao učiniti drugačije?' Ova navika uklanja strah od pogrešaka i umjesto toga potiče odgovornost i rast."

5. Zamjenjuju zabrane konstruktivnim prijedlozima

Roditelji koji razviju naviku izbjegavanja "ne smiješ" ili "ne radi to", koriste konstruktivne prijedloge i zajedničko rješavanje problema. Umjesto "Nemoj puštati glazbu glasno!", oni kažu: "Mogu li ti predložiti da koristiš slušalice? Pokušavam odmoriti." Ili, ako dođe do svađe među djecom: "Primijetila sam da zadirkuješ brata. Što time pokušavaš postići? Možda postoji bolji način da postigneš isto, ali da se oboje osjećate bolje."

"Ova navika uči tinejdžere kako pronaći rješenja koja su dobra za sve uključene. Dakle, sve ove navike ne samo da poboljšavaju odnos između roditelja i tinejdžera, već ih uče važnim životnim vještinama poput komunikacije, empatije i odgovornosti", zaključila je psihologinja.