Da li vaše dijete vrišti kada vidi psa? Kada kinofobija postaje ozbiljan problem

Ovaj specifični oblik fobije često se javlja u djetinjstvu, naročito između pete i dvanaeste godine, a uzrokovan je negativnim iskustvom, poput ujeda, ili pak, učenjem kroz ponašanje roditelja koji imaju strah od pasa. S vremenom, izbjegavanje kontakta sa psima može samo dodatno učvrstiti fobiju.

Strah od pasa je normalan odgovor na prijetnju, dok kinofobija podrazumijeva prepoznavanje opasnosti čak i u naizgled bezopasnim psima, poput malih štenaca ili pudlica u roze kaputiću. Osoba sa kinofobijom može reagirati panikom, izbjegavajući pse, dok kod normalne zabrinutosti dolazi do izbjegavanja opasnih situacija poput susreta s agresivnim psom.

Psiholog Aleksandra Stamenković objašnjava da izbjegavanje psiha u slučaju kinofobije može pružiti trenutnu olakšanje, ali dugoročno samo pogoršava stanje. U takvim slučajevima, terapija je ključna kako bi se prekinuo ciklus straha i izbjegavanja.

Roditeljska zabrinutost prema djeci koja imaju strah od pasa obično je povezana s brigom za sigurnost, a ne s fobijom. Ipak, važno je da roditelji ne prenose vlastiti strah na djecu, jer to može dovesti do razvoja fobije.

Ako fobija ometa svakodnevni život, kao što je slučaj sa kinofobijom, koja otežava aktivnosti poput izlaska u park ili šetanja, vrijeme je za traženje stručne pomoći. Uz to, važno je da vlasnici pasa prakticiraju odgovorno vlasništvo, uključujući pravilnu obuku i socijalizaciju psa, čime smanjuju šanse za negativne reakcije kod drugih ljudi.