Alarmantno stanje u zdravstvu: Ljekari na ivici psihičkog sloma

Svaki treći ljekar i medicinska sestra u Evropi ima simptome depresije, a svaki deseti je tokom protekle godine razmišljao o samoubistvu, pokazuje novo izvještavanje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Radi se o rezultatima obimne ankete u kojoj je učestvovalo više od 90.000 zdravstvenih radnika iz zemalja Evropske unije, Islanda i Norveške.
Izvještaj jasno pokazuje da uslovi rada u zdravstvu značajno doprinose narušenom mentalnom zdravlju zdravstvenih radnika. Svaki treći ispitanik izjavio je da je u proteklih godinu dana doživio prijetnje ili zlostavljanje na radnom mjestu, dok je 10% njih bilo izloženo fizičkom nasilju ili seksualnom uznemiravanju.
Osim toga, četvrtina ljekara radi više od 50 sati sedmično, a veliki broj njih – 32% ljekara i 25% medicinskih sestara – zaposleni su na privremenim ugovorima, što dodatno pojačava nesigurnost i stres.
Ljekari i medicinske sestre koji su izloženi nasilju, dugotrajnim smjenama i prekovremenom radu znatno češće pate od depresije, anksioznosti i suicidalnih misli.
Takva situacija ima ozbiljne posljedice ne samo po same zdravstvene radnike, nego i po pacijente. Između 11% i 34% zdravstvenih radnika izjavilo je da razmišljaju o napuštanju profesije – što dodatno pogoršava postojeći manjak osoblja, za koji se predviđa da će do 2030. godine dostići brojku od 940.000 radnika.
„Fizički smo i mentalno iscrpljeni, što nažalost ponekad dovodi i do profesionalnih grešaka“, izjavila je Mélanie Debarreix, specijalizantica radiologije iz Francuske.
Ona se pozvala na podatke koji pokazuju da je čak 66% francuskih studenata medicine doživjelo depresivnu epizodu, dok je 21% njih imalo suicidalne misli – što je tri puta više nego u općoj populaciji.
Direktor WHO-a za Evropu, dr Hans Henri Kluge, poručio je da ovakvo stanje nije prihvatljivo.
„Ovo je neprihvatljiv teret za one koji brinu o našem zdravlju. Ne mora biti ovako“, rekao je Kluge.
Pozvao je zdravstvene sisteme da uvedu mjere za zaštitu mentalnog zdravlja osoblja, uključujući politiku nulte tolerancije na nasilje, redefinisanje rasporeda i ukidanje kulture rada do iscrpljenosti, te omogućavanje pristupa profesionalnoj psihološkoj podršci.
„Kriza mentalnog zdravlja među zdravstvenim radnicima postaje kriza zdravstvene sigurnosti, jer prijeti samoj održivosti naših zdravstvenih sistema“, upozorio je Kluge.