Aritmije mogu izazvati iznenadnu srčanu smrt

Srčane aritmije predstavljaju skup različitih kliničkih pojava koje karakterizira poremećaj u stvaranju i provođenju srčanih impulsa što dovodi do nepravilnog i ubrzanog rada srca.

Aritmije se mogu prezentirati kao poremećaji sa ubrzanim radom srca odnosno tahiaritmije ili se mogu prezentirati kao poremećaji sa usporenim radom srca kada ih zovemo bradiaritmijama. Aritmije se mogu prezentirati kao pojedinačni prijevremeni preskoci odnosno ekstrasistole ili kao aritmije duljeg trajanja ubrzanog ritma odnos tahikardije. Veliki broj aritmija su po svojoj naravi benigne, međutim pojedine aritmije mogu dovesti do iznenadne srčane smrti što predstavlja veliki izazov za modernu medicinu.

Srce se sastoji od četiriju komora. Klijetke odnosno ventrikuli  zadužene su za mehanički rad srca kao crpke, dok predklijetke odnosno atriji pomažu u punjenju klijetki dodatnim volumenom. Aritmije uobičajeno dijelimo prema mjestu nastanka, tako raspoznajemo supraventrikularne aritmije, odnosno aritmije nastale u predklijetkama, te ventrikularne aritmije odnosno aritmije kojima je ishodište u klijetkama.
Supraventrikularne aritmije

Aritmija koja se često susreće u mlađih osoba, „Paroksizimalna supraventrikularna tahikardija“ predstavlja aritmiju karakteriziranu iznenedanim nastupom ubrzanog rada srca često i do 200 otkucaja u minuti. Riječ je o vrlo neugodnoj aritmiji ali pretežito benignog tijeka. Atrijska fibrilacija najčešći je tip aritmije uopće. Obuhvaća 1-2 % populacije sa porašću prevalencije u starijoj životnij dobi. Procjenjuje se da u Europi od atrijske fibrilacije boluje 6 miljuna ljudi. Fibrilacija je pojam koji opisuje kaotično i ubrzano kretanje impulsa kroz srčani mišić što dovodi do meahanički nesvrsishodnog rada dijela srca. Tako atrijska fibrilacija predstavlja kaotičan i nesvrsishodan rad predklijetki.

Obzirom da su klijetke glavni nositelj rada srca, neaktivnost predklijetki ne predstavlja životno ugrožavajuće stanje. Glavna opasnost kojom prijeti ova aritmija je mogućnost stvaranja trombotskih masa u mehanički neaktivnim predklijetkama što povećava rizik od moždanog udara. Zbog toga su mnogi bolesnici s atrijskom fibrilacijom primorani trajno uzimati lijekove protiv zgrušavanja krvni, odnosno antikoagulantnu terapiju.
Ventrikularne aritmije

Ventrikularne aritmije, ventrikularna tahikardija i fibirlacija, dovode do teškog poremećaja rada srca kao crpke i time predstavljaju glavni uzrok iznenadne srčane smrti. Prepoznati su nasljedni pormećaji kao što su hipertrofijska kardiomioaptija, aritmogena displazija desne klijetke te kanalopatije poput Brugadinog sindroma koji povećavaju opasnost ventrikularnih aritmija i iznenadne srčane smrti u mladih osoba. Često smo svjedoci iznenadnih smrti mladih, naoko zdravih, sportaša. Ipak, najčešći uzrok iznenenadne srčane smtri i ventrikularnih aritmija jest ishemijska bolest srca uzrokovana suženjem ili začepljenje arterija koje hrane srce. Ove aterosklerotske promjene krvnih žila posljedica su zapadnjačkog „modernog“ načina života i opterećenosti rizičnim čimbenicima poput povišenog krvnog tlaka, pušenjem, debljinom,  šećernom bolesti te povišenim razinama masnoća u krvi.
Izazov moderne medicine

Moderna farmakološka terapija nažalost nije uspješna u značajnom spriječavanju srčanih aritmija i prevenciju iznenadne srčane smrti. Ipak napredak u „naprednim“ načinima liječenja koji obuhvaćaju invazivne ablacijske procedure te ugradnja posebnih vrsta pace-makera dovelo je do pomaka u liječenju pacijenata sa srčanim aritmijama.

Prevencija iznenadne aritmijske srčane smrti svakako je izazov moderne medicine, ali i društva uopće. Postoji potreba za edukacijom javnosti o potrebi ranog provođenja reanimacijskih postupaka. Značajna ulaganja u opremu automatskih defibrilacijskih sustava na javnim mjestima može dovesti do većeg broja spešanih života ljudi sa srčanim aritmijama.

(Ordinacija.hr)