Osteoporoza - Kako vidjeti nevidljivu bolest

Osteoporoza trenutno pogađa oko 200 miliona ljudi širom svijeta, a čak 30 posto postmenopauzalnih žena boluje od nje. Statistike pokazuju da će svaka treća žena i svaki peti muškarac u svijetu doživjeti prelom kostiju uzrokovan ovom bolešću.

U Bosni i Hercegovini živi oko 540.000 žena koje su u postmenopauzalnom periodu. Procjenjuje se da će oko 162.000 žena imati osteoporozu.

Šta je osteoporoza?

Osteoporoza je hronično oboljenje koje se odlikuje smanjenjenjem koštane mase, čvrstine i elastičnosti kosti. Ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme, može dovesti do patoloških preloma, najčešće pršljenova, butne kosti i predjela ručnog zgloba.

Pretežno pogađa žene u menopauzi i muškarce starije od 65 godina, ali se može javiti i kod mlađih osoba, posebno ako je povezana s hroničnim bolestima ili dugotrajnom upotrebom određenih lijekova.

Izgradnja koštane mase i sticanje njenog maksimuma traje do 25. godine života i to stanje se održava do 50 godine, poslije čega koštana masa počinje da opada. Što je veći maksimum koštane mase u mladosti, manji je rizik od osteoporoze u kasnijim godinama.

Kost

Koštano tkivo ima saćastu strukturu u svom unutrašnjem dijelu, dok je spolja obavijeno čvrstim omotačem zvanim korteks.

U kostima se neprestano odvijaju procesi izgradnje i razgradnje, koji su kod zdrave kosti u ravnoteži.

Međutim, gubitak estrogena kod žena u menopauzi i smanjenje testosterona kod muškaraca narušavaju taj balans, pa razgradnja kosti počinje da dominira.

Kod osteoporotične kosti dolazi do gubitka unutrašnjih koštanih pregrada i istanjivanja korteksa. Takođe, dolazi do promjene na nivou kolagenih vlakana, što smanjuje elastičnost i otpornost kosti na opterećenja, povećavajući rizik od patoloških preloma.

Osteoporotski prelomi

Ovakvi prelomi mogu nastati spontano, pri minimalnoj traumi ili padu iz stojećeg položaja. Prelomi, posebno butne kosti, značajno narušavaju kvalitet života pacijenata, često dovodeći do smanjene sposobnosti ili potpune nesposobnosti za samostalno funkcionisanje.

Oni predstavljaju veliko opterećenje, kako za porodicu, tako i za društo gdje postaju ozbiljan socioekonomski problem.

Dodatni izazov predstavlja činjenica da osteoporoza ne izaziva bol, ponekad čak ni u prisustvu patoloških preloma, zbog čega se često naziva „tihom epidemijom“. To je i razlog zašto mnogi prelomi ostaju neprepoznati, a osteoporoza neliječena.

U kliničkoj praksi se samo trećina preloma pršljenova otkrije, dok se svega 19 posto liječi.

Određeni broj pacijenata koji zadobije prelom pršljena trpi jake bolove, posebno ako su udruženi sa izraženijim degenerativnim promjenama kičmenog stuba.

Sve navedeno jasno ukazuje na izuzetnu važnost aktivnog otkrivanja faktora rizika.

Prepoznavanje faktora rizika i rano djelovanje ne samo da smanjuje rizik od komplikacija, već značajno poboljšava kvalitet života pacijenata.

Faktori rizika i znaci osteoporoze:

• starosna dob
• rana menopauza (prije 45. godine)
• historija osteoporoze ili preloma kuka kod majke
• niska tjelesna masa (BMI ispod 19)
• nedovoljan unos kalcijuma, vitamina D i proteina, smanjena fizička aktivnost
• konzumacija cigareta i alkohola, predstavljaju ključne faktore rizika za razvoj osteoporoze

Rizik povećavaju i pridružena oboljenja:

• reumatski artritis
• oboljenja štitne i paraštitnih žlijezda, jetre, bubrega i digestivnog trakta, dijabetes, hematološka oboljenja, maligni tumori dojke i prostate

Brojni su i lijekovi čija dugotrajna upotreba može doprinijeti smanjenju koštane mase, poput kortikosteroida, određenih lijekova koji se koriste u terapiji tumora dojke, prostate, dijabetesa i drugih oboljenja.

Znakovi već nastale osteoporoze uključuju nagli gubitak visine i deformitet kičmenog stuba, najčešće u obliku povećane grudne kifoze.

Na mnoge faktore rizika se može uticati, te je moguće prevenirati ili usporiti razvoj ove bolesti i smanjiti rizik od preloma.

Briga o zdravlju kostiju počinje u djetinjstvu i ranoj mladosti, sticanjem maksimalne koštane mase.

To se postiže unosom namirnica bogatih kalcijumom, proteinima i vitaminom D3, redovnom fizičkom aktivnošću, pametnom izlaganju suncu i izbjegavanjem štetnih navika.

U slučajevima kada ishrana ne obezbjeđuje dovoljno potrebnih nutrijenata i postoji povećan rizik od osteoporoze i preloma, ljekari, na osnovu detaljne analize stanja pacijenta, preporučuju suplemente u optimalnim dozama.

Savjetuje se unos vitamina D prema laboratorijskim nalazima, kalcijuma, magnezijuma, vitamina K2 i vitamina C, te određenih vrsta kolagena i mikroelemenata poput bora, mangana, cinka, selena i bakra, koji pozitivno utiču na metabolizam kalcijuma i kosti.

Dijagnostička obrada i terapija

Nakon prepoznavanja faktora rizika započinje dijagnostička obrada, koju čine DXA snimanje kao zlatni standard, RTG snimanje kičmenog stuba, procjena rizika za prelom putem FRAX indeksa te analiza laboratorijskih nalaza (nivoa vitamina D, kalcijuma, fosfata, parat hormona i određenih biohemijskih parametara).

Detaljno se analiziraju i prethodni prelomi, druga oboljenja i medikamentna terapija koju pacijent uzima. Važno je naglasiti da za dijagnozu osteoporoze nije dovoljan samo rezultat DXA snimanja.

Terapija osteoporoze obuhvata lijekove koji smanjuju razlaganje kosti (antiresorptive) i lijekove koji utiču na izgradnju kosti (anabolike).

Od antiresorptivnih lijekova dostupni su nam lijekovi iz grupe bisfosfonata (alendronska, ibandronska i zolendronska kiselina) i biološki lijek denosumab, a od anabolika teriparatid.

Izbor lijeka zasniva se na detaljnoj kliničkoj procjeni, a prije početka terapije potrebno je izbalansirati eventualni deficit vitamina D.

Obavezan dio liječenja osteoporoze uključuje savjete za doziranu i prilagođenu fizičku aktivnost (3 do 4 puta sedmično, po 30 do 40 minuta), u skladu sa stanjem pacijenta.

Preporučuju se aktivnosti poput brzog hodanja, laganog trčanja, penjanja stepenicama, vježbi s doziranim opterećenjem pod nadzorom stručnog lica, vježbe za balans (npr. Tai chi).

Veoma su važne vježbe držanja i balansa, s ciljem prevencije patoloških preloma.

Osim toga, prevencija padova ima izuzetno važnu ulogu u zaštiti ovih pacijenata.

Pacijentima se savjetuje izbjegavanje rizičnih pokreta, pravilno održavanje položaja kičme i uravnotežena ishrana. U sklopu liječenja primjenjuje se ciljana fizikalna terapija, dok psiholog, kao dio tima, pruža pacijentima potrebnu podršku.