Capgrasov sindrom: Kad voljeni postanu stranci

Osobe koje pate od ovog sindroma vjeruju da je njihov partner, roditelj, prijatelj, pa čak i vlastiti pas, zamijenjen nekim ko izgleda isto, ali nije ista osoba. Prepoznaju fizičke osobine, ali emocionalna povezanost je narušena jer vjeruju da su se ti ljudi promijenili, što stvara duboku psihološku konfuziju.

Neurološka pozadina 

Često je povezan s oštećenjem određenih dijelova mozga, posebno u regijama koje su odgovorne za prepoznavanje lica i emocionalne reakcije na poznate osobe. Oštećenje u limbičkom sistemu ili amigdali, regijama koje regulišu emocije i pamćenje, može uzrokovati ovaj poremećaj.

U mnogim slučajevima, Capgrasov sindrom je povezan s neurodegenerativnim bolestima poput Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti, te schizofrenijom.

Zabluda koja se ne povlači

Jedan od najzagonetnijih aspekata Capgrasovog sindroma je njegova otpornost na logična objašnjenja. Bez obzira na to koliko objašnjenja pacijent dobije, on ili ona neće prihvatiti da je osoba koju smatra "dvojnikom“ zapravo stvarna. To se često dešava jer se emocionalna komponenta prepoznavanja (koja je obično povezana s ljubavlju i sigurnošću) potpuno isključuje, dok intelektualna sposobnost prepoznavanja lica ostaje netaknuta.

Dijagnoza Capgrasovog sindroma temelji se na kliničkom pregledu i psihološkim testovima koji procjenjuju sposobnost osobe za prepoznavanje lica i emocionalnu povezanost s njima.

Liječenje može biti izazovno jer je ovaj poremećaj često prisutan u kontekstu drugih mentalnih bolesti, poput shizofrenije ili demencije, pa je potrebno koristiti multidisciplinaran pristup, uključujući psihoterapiju, antipsihotičke lijekove i druge terapije.

Uz kontinuirana istraživanja, postoji nada da će buduće terapije omogućiti oboljelima da ponovo izgrade emocionalne veze s onima koje vole.