Propofol je čest anestetik koji se koristi za izazivanje nesvjestice kod pacijenata tijekom operacija. Iako je dugo bilo nejasno kako točno ovaj lijek uzrokuje gubitak svijesti, istraživači s MIT-a otkrili su ključne informacije o njegovom mehanizmu djelovanja. Propofol djeluje na GABA receptore u mozgu, inhibirajući neurone koji imaju ove receptore, što dovodi do smanjenja aktivnosti neurona i povećanja nestabilnosti mozga.
Otkrivanje uticaja propofola na dinamičku stabilnost mozga
Novi istraživački rad, objavljen u časopisu Neuron, pokazuje da propofol uzrokuje gubitak svijesti remeteći ravnotežu između stabilnosti i ekscitabilnosti mozga. Prethodne studije su pružile proturječne rezultate o tome kako lijekovi za anesteziju utiču na ovu ravnotežu. Neki su sugerisali da mozak postaje previše stabilan i ne reaguje, dok su drugi otkrili da postaje previše uzbuđen, što vodi do haotičnog stanja. Sada, uz pomoć novih tehnika, istraživači su uspjeli razjasniti ovu nejasnoću.
Kako propofol izaziva nesvjesticu?
Profesor Earl K. Miller i njegova saradnica Illa Fiete sa MIT-a koristili su novu tehniku za analizu neuronske aktivnosti. Ova tehnika, poznata kao delay embedding, omogućava kvantifikaciju kako mozak reaguje na senzorne unose i spontane poremećaje. Otkrili su da nakon primjene propofola, mozgu je potrebno duže vrijeme da se vrati na početni nivo aktivnosti nakon što primi senzorne informacije. Ova povećana razina uzbuđenja postajala je sve izraženija sve dok mozak nije izgubio svijest.
Šta znače ova otkrića za budućnost anestezije?
Nova otkrića mogla bi značajno poboljšati naše razumijevanje anestezije i omogućiti razvoj preciznijih alata za praćenje i kontrolu stanja pacijenata tokom operacija. Naučnici su stvorili računarski model neuronske mreže koji simulira učinke inhibicije, slično kao što propofol inhibira neuronsku aktivnost u mozgu. Ovaj model je pokazao da povećanje inhibicije može uzrokovati destabilizaciju mreže, što je povezano s gubitkom svijesti.
Mogućnosti za daljnja istraživanja i primjene
Istraživači planiraju primijeniti svoju tehniku za mjerenje dinamičke stabilnosti na različite neuropsihijatrijske poremećaje, uključujući depresiju i shizofreniju. Također istražuju kako različiti anestetici djeluju na različite vrste neurona i receptora, s ciljem razvoja univerzalnog sistemu za kontrolu anestezije koji bi bio sigurniji i učinkovitiji.