Šta je tip 5 dijabetes i zašto ga svijet tek sada prepoznaje?

Dijabetes tipa 5 upravo je priznat kao poseban oblik dijabetesa od strane Međunarodne dijabetičke federacije. Iako naziv sugeriše redoslijed, zapravo postoji više od deset različitih vrsta dijabetesa. Klasifikacija nije tako uredna kao što bi brojevi dali naslutiti.

Evo jasnog vodiča kroz različite vrste, uključujući neke za koje možda nikada niste čuli, uz informacije o njihovim uzrocima i načinu liječenja.

Tip 1

Dijabetes tipa 1 nastaje kada imunološki sistem tijela pogrešno napada ćelije gušterače koje proizvode inzulin. Ova autoimuna reakcija može se javiti u bilo kojoj dobi, od ranog djetinjstva do starosti.

Nije povezan s ishranom ili stilom života. Umjesto toga, vjeruje se da nastaje kombinacijom genetske predispozicije i faktora iz okoline, poput virusnih infekcija.

Liječenje uključuje doživotnu terapiju inzulinom, koja se daje putem injekcija ili pumpica.

Mali broj ljudi koji imaju problema s niskim nivoima šećera u krvi (hipoglikemija) može dobiti nove ćelije gušterače koje proizvode inzulin, dobijene od preminulih donora. Kod mnogih to smanjuje broj potrebnih injekcija inzulina. Neki čak mogu potpuno prestati s uzimanjem inzulina.

Štaviše, desetine ljudi već su primile transplantate izvedene iz matičnih ćelija, što im je praktično „izliječilo“ dijabetes, iako i dalje moraju uzimati jake imunosupresivne lijekove. Ova terapija još nije široko dostupna.

Tip 2

Dijabetes tipa 2 najčešći je oblik bolesti i često je povezan s visokim indeksom tjelesne mase (BMI). Međutim, može se javiti i kod osoba normalne težine, posebno ako imaju jaku genetsku predispoziciju.

Određene etničke grupe, uključujući južnoazijsku populaciju te ljude afričkog i karipskog porijekla, imaju veći rizik čak i pri nižim tjelesnim težinama.

Povećanje proizvodnje inzulina u tijelu može pomoći u kontroli nivoa šećera u krvi. Neki lijekovi podstiču gušteraču da luči više inzulina, dok drugi poboljšavaju osjetljivost tijela na inzulin.

Metformin, naprimjer, uzimaju stotine miliona ljudi širom svijeta. Ovaj lijek poboljšava osjetljivost na inzulin i smanjuje proizvodnju šećera u jetri.

Postoje deseci različitih lijekova za regulaciju šećera u krvi kod dijabetesa tipa 2. Individualno prilagođavanje terapije značajno poboljšava zdravstvene ishode.

Promjene u stilu života također mogu preokrenuti dijabetes. To se može postići niskokaloričnom ishranom od oko 800 kalorija dnevno. U jednom istraživanju, održavanje ovakve dijete tokom 12 mjeseci preokrenulo je dijabetes kod 46 posto ljudi.

Gestacijski dijabetes

Ovaj tip dijabetesa razvija se tokom trudnoće, obično između 24. i 28. sedmice. Izazvan je hormonalnim promjenama koje smanjuju osjetljivost na inzulin.

Faktori rizika uključuju prekomjernu tjelesnu težinu, porodičnu historiju dijabetesa i prethodni porod velike bebe.

Ljudi s Bliskog istoka, južne Azije, crnačke i karipske populacije također su u većem riziku od gestacijskog dijabetesa. Starija dob također igra ulogu, jer se osjetljivost na inzulin s godinama smanjuje. Ovo stanje može se liječiti dijetom, vježbanjem, tabletama ili inzulinskim injekcijama.

Rjeđi oblici dijabetesa

Postoji najmanje devet podtipova dijabetesa, uključujući rijetke genetske oblike, ponekad uzrokovane samo jednom genetskom promjenom. Drugi mogu biti izazvani liječenjem, poput operacija ili uzimanja lijekova, npr. steroida.

Neonatalni dijabetes pojavljuje se vrlo rano u životu. Neke genetske promjene utiču na to kako se inzulin oslobađa iz gušterače. Kod nekih ljudi gušterača i dalje proizvodi inzulin, pa se mogu liječiti tabletama koje pomažu ćelijama gušterače da izbacuju inzulin.
Dijabetes zrelosti mladih (MODY) javlja se kasnije u životu i povezan je s genetskim promjenama. Neki geni utiču na to kako ćelije gušterače osjećaju šećer, dok drugi utiču na razvoj same gušterače.
Dijabetes tipa 3c nastaje kao posljedica oštećenja gušterače. Ljudi s rakom gušterače, na primjer, mogu razviti dijabetes nakon uklanjanja dijela gušterače. Također se može javiti nakon pankreatitisa (upale gušterače).

Osobe s cističnom fibrozom također imaju povećan rizik od razvoja dijabetesa, poznatog kao dijabetes povezan s cističnom fibrozom. Rizik raste s godinama, a vrlo je čest – oko trećine ljudi s cističnom fibrozom razvije dijabetes do 40. godine.

Tip 5

Ovaj novo klasifikovani oblik povezan je s pothranjenošću u ranom životu. Dijabetes tipa 5 češći je u siromašnijim zemljama. Pogađa oko 20-25 miliona ljudi širom svijeta.

Osobe imaju nisku tjelesnu težinu i nedostatak inzulina. Međutim, nedostatak inzulina nije uzrokovan imunološkim sistemom. Umjesto toga, tijelo možda tokom djetinjstva nije dobilo potrebnu ishranu za normalan razvoj gušterače.

Studije na glodavcima pokazale su da ishrana s malo proteina tokom trudnoće ili adolescencije dovodi do lošeg razvoja gušterače. To je poznato već godinama. Manja gušterača predstavlja faktor rizika za različite oblike dijabetesa, jer znači manje rezervi ćelija koje proizvode inzulin.

Glavni simptomi dijabetesa

(prema NHS-u)

• jaka žeđ
• učestalo mokrenje, posebno noću
• osjećaj umora
• gubitak težine i mišićne mase
• svrbež oko penisa ili vagine, ili učestale gljivične infekcije
• zamućen vid

Dijabetes je krovni pojam za niz stanja koja dovode do povišenog šećera u krvi, ali osnovni uzroci se značajno razlikuju. Razumijevanje specifične vrste dijabetesa koju neko ima ključno je za pružanje pravog liječenja.

Kako medicinska nauka napreduje, tako se razvija i klasifikacija dijabetesa. Priznavanje dijabetesa povezanog s pothranjenošću kao tipa 5 potaknut će daljnju diskusiju. Ovo je korak ka boljem globalnom razumijevanju i njezi – posebno u zemljama s niskim prihodima.