Psihoterapeutkinja Jennifer Gerlach, sa specijalizacijom za psihoze, poremećaje raspoloženja i mentalno zdravlje mladih, iz SAD-a, nedavno je podijelila svoja sjećanja s adolescentne psihijatrijske jedinice, dok je pregledavala brošuru o shizofreniji.
Iako joj službeno nije postavljena dijagnoza, Jennifer je primila nekoliko različitih dijagnoza, neke od kojih su sugerisale prisutnost psihoze, što je često povezano sa shizofrenijom. Osjećala se nesigurno u vezi s vlastitim stanjem, a i osoblje na jedinici djelovalo je nesigurno.
Kada su joj dali brošuru o shizofreniji u nadi da će pomoći, to je samo pojačalo njen strah i zbunjenost. Ideja o shizofreniji bila je zastrašujuća, posebno jer nije potpuno razumjela što ona uključuje.
Čitanje o dijagnostičkom procesu, koji nije uključivao konačni test krvi, samo je pojačalo njezinu sumnju. Njena ličns iskustva s EEG-om, MRI-om, psihološkim i psihijatrijskim procjenama rezultirala su proturječnim dijagnozama, što je potaknulo njezinu želju za objektivnijim testom.
Nakon dvadeset godina, Jennifer je slučajno naišla na članak u kojem se raspravljalo o "testovima krvi za otkrivanje shizofrenije" u časopisu U.S. News and World Report.
Prvobitno je bila skeptična zbog kompleksnosti i varijabilnosti shizofrenije. Međutim, istraživanje M. D. Hilla i njegovih saradnika iz 2024. pružila je obećavajuće rezultate u identificiranju biomarkera ekspresije gena u krvi povezanih s psihotičnim simptomima.
Iako ne postoji jedinstveni "gen za shizofreniju", specifični markeri ekspresije gena poput PPP3CB, DLG1, ENPP2 i drugih povezani su s tom bolešću.
Ovi biomarkeri, mnogi od kojih utječu na neurotransmiter glutamat, mogli bi donijeti revoluciju u psihijatrijsku intervenciju jer većina tretmana trenutno cilja na dopamin. Budući da je glutamat ključan za funkcionisanje mozga i neuroplastičnost, njegova povezanost sa shizofrenijom otvara nove perspektive.
Iako još uvijek ne postoji definisani krvni test, testiranje ovih biomarkera moglo bi značajno poboljšati dijagnostičku tačnost i potencijalno prilagoditi liječenje svakom pojedincu. Razvoj takvog testa mogao bi značajno uticati na dijagnostiku, koja često može biti neizvjesna u slučajevima psihoze. Ovi napori nude nadu pojedincima i porodicama koji se bore s mentalnim zdravljem, otvarajući put prema učinkovitijim i personaliziranim terapijama.