Tiroidna kriza: Najopasnija zabuna ljeta

Riječ je o rijetkom, ali potencijalno fatalnom stanju do kojeg dolazi uslijed naglog i masivnog otpuštanja hormona štitnjače, najčešće kod neliječenog ili slabo kontroliranog hipertireoidizma.

Klinička slika nalik toplotnom udaru

Zbog izražene hipertermije (često iznad 39,5 °C), tahikardije, neuropsihijatrijskih simptoma poput agitacije, delirija i konfuzije, tiroidna oluja se može klinički pogrešno interpretirati kao toplotni udar. Međutim, za razliku od toplotnog stresa izazvanog vanjskim faktorima, tiroidna oluja proizlazi iz unutrašnje metaboličke hiperaktivnosti.

Studija objavljena u Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism (2015) ističe da stopa smrtnosti kod neliječene tiroidne oluje može doseći 30–40 %, što ovu dijagnozu svrstava među najopasnije endokrinološke poremećaje. Rizični faktori uključuju infekcije, operativne zahvate, traumu, pa čak i porođaj. Svi oni mogu djelovati kao okidači kod pacijenata s već postojećim hipertireoidizmom.

Prema riječima svjetski priznatog endokrinologa, dr. Kennetha D. Burmana sa Univerziteta Georgetown, "tiroidna oluja je rijetka, ali uvijek mora biti u diferencijalnoj dijagnozi pacijenta s febrilitetom, tahikardijom i promjenama mentalnog statusa – posebno ako postoji historija bolesti štitnjače".

Dijagnoza se temelji na kliničkom nalazu, budući da laboratorijske vrijednosti hormona ne moraju nužno korelirati s težinom stanja. U praksi se često koristi Burch-Wartofsky indeks koji boduje simptome i pomaže u potvrdi sumnje.

Liječenje uključuje agresivnu primjenu beta-blokatora (propranolol), antitiroidnih lijekova (propiltiouracil ili metimazol), te kortikosteroida i jodnih pripravaka. Podrška vitalnim funkcijama i liječenje osnovnog okidača također su ključni.

U eri porasta autoimunih bolesti, poznavanje prezentacije tiroidne oluje i njene diferencijacije od stanja poput toplotnog udara ključno je za pravovremeno liječenje i smanjenje mortaliteta.