Obratite pažnju

Hronična upala mišića može sugerisati određene bolesti

Autor: ČuvajZdravlje.ba
Hronična upala mišića može sugerisati određene bolesti
Foto: Ilustracija

Pod pojmom “upala mišića” najčešće se misli na akutnu upalu mišića ili muskulfiber, odnosno prolazni fiziološki odgovor mišića na opterećenje veće od uobičajnog. Međutim, postoje i patološka stanja koja se očituju upalom mišića. 

Hronična upala mišića se zove miozitis. Kod miozitisa se gotovo uvijek radi o autoimunim stanjima (kada naš imunološki sistem napada naše tijelo, u ovom slučaju mišiće), koja uzrokuju hroničnu upalu koja se pojačava i smanjuje kroz duži vremenski period.

Hronična upala mišića ili miozitis

Miozitis se ubraja u veću skupinu stanja zvanih miopatije. Miopatije su stanja, odnosno bolesti skeletnih mišića (mišića koji se vežu na kost).

Različiti oblici miozitisa napadaju različite skupine mišića. Najčešće su to:

  • mišići ruku
  • mišići nogu
  • mišići trupa.

Osim njih, mogu biti:

  • mišići oka
  • jednjak
  • dijafragma.

Oblici miozitisa su:

  • polimiozitis
  • dermatomiozitis
  • miozitis s inkluzijskim tjelešcima
  • imunološki posredovana nekrotizirajuća miopa tija.

Polimiozitis

Osnovna klinička manifestacija polimiozitisa je progresivna mišićna slabost koja se razvija tokom nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci. Prvo pogađa mišiće nogu, a zatim mišiće ruku.

Bolesnici se najprije žale na simptome i znakove slabosti proksimalnih mišića donjih i gornjih udova kao štu su otežano penjanje uz stepnice, otežano sjedanje i izvođenje čučnjeva, otežano podizanje ruku iznad glave i dr., koji s vremenom postaju atrofični (propadaju) i mogu dovesti do nastanka kontraktura (ukočenost zglobova koja onemogućuje pokret).

Dermatomiozitis

Simptomi su kao kod polimiozitisa, samo se uz njih javljaju još i kožne promjene, karakteristični crveno-ljubičasti osipi na mjestima izloženima suncu (lice i dekolte), hipo ili hiperpigmentacije (područja gdje je koža manje, odnosno više pigmentirana od okolne), kalcifikati u potkožnom tkivu, Raynaudov fenomen (bijeljenje prstiju na hladnoći uslijed stiskanja krvnih žila) i dr.

Kožne promjene obično prethode pojavi znakova miozitisa. Ako bolesnici imaju samo kožne promjene bez znakova i dokaza miozitisa najmanje šest mjeseci, onda govorimo o amiopatskom dermatomiozitisu (CADM) koji često može biti dio paraneoplastičnoga sindroma.

Miozitis s inkluzijskim tjelešcima

Ubraja se u skupinu idiopatskih upalnih miopatija (nepoznatog uzroka) koje se javljaju u starijoj životnoj dobi. Javlja se iza 50. godine života i dominantno pogađa muškarce.

Bolest karakteriše sporoprogresivan tok, a najčešće zahvaća m. quadriceps femoris (kvadriceps) te fleksore prstiju šaka, što rezultira razvojem atrofije specifičnih lokalizacija (medijalna strana natkoljenica, prednja strana podlaktica).

Imunološki posredovana nekrotizirajuća miopatija

Rijedak je oblik idiopatske upalne miopatije koja se javlja u starijoj dobi. Simptomi su kao i kod polimiozitisa, samo je karakterističan nalaz patohistološke analize biopsije mišića, čime se razlikuje od drugih miopatija.

Hronična upala mišića – simptomi

Glavni simptomi miozitisa su:

  • mišićna slabost
  • bol u mišićima i zglobovima
  • umor
  • otok
  • otežano disanje i gutanje
  • aritmije (poremećen rad srca) – ako miozitis zahvati srce.
     

Uzroci miozitisa su nepoznati – može se pojaviti sam od sebe, no pretpostavka je da se radi o kombinacijama genetskih (nasljednih) i okolišnih faktora.
 
Stanja uz koja se miozitisi javljaju:

  • reumatoidni artritis
  • lupus
  • sklerodermija.

Također se miozitisi javljaju i nakon virusnih infekcija:

  • obične prehlade
  • gripe
  • infekcije HIV-om.

Osim miozitisa, postoje i druga stanja koja pogađaju mišiće.

Reumatska polimijalgija

Reumatska polimijalgija ili polimijalgija reumatika karakterisana je bolovima u ramenima i ramenom obruču, zdjeličnom pojasu, leđima te mišićima vrata. Uz bolove u mišićima tipična je jutarnja ukočenost koja traje više od 60 minuta.

Bol i nelagoda su najgori ujutro i povremeno tako ozbiljni sprječavaju bolesnika da se digne iz kreveta i učini jednostavne aktivnosti. Bol može dovesti i do toga da se ljudu osjećaju slabo iako mišćna slabost nije obilježje ovog poremećaja.

Liječenjem svih navedenih stanja se bave primarno internisti – reumatolozi i imunolozi.