Jesu li pušači bolesni ili samo nisu svjesni boljih mogućnosti ?

Doktor Džon Ojston iz Toronta, anesteziolog i aktivni učesnik inicijativa za smanjenje pušenja, smatra da klasičan pristup prestanku pušenja, koji uključuje prepisivanje ljekova i promjenu ponašanja, može ograničiti osjećaj slobode izbora i potaknuti dugoročnu zavisnost od medicinske terapije.

Prema njegovom mišljenju, napuštanje pušenja trebalo bi se promatrati kao slobodna odluka potrošača, ne kao medicinski postupak. Ojston naglašava da medicinski pristup može stigmatizirati pušače, označavajući ih kao zavisnike, što može ometati proces odvikavanja. Također, tvrdi da terapija i lijekovi pokazuju ograničenu učinkovitost u pomoći ljudima da prestanu pušiti.

Doktor Džon Ojston naglašava da elektronske cigarete i druge manje štetne alternative tradicionalnim cigaretama pružaju bezbedniju isporuku nikotina. Kao ključnu prednost ovih alternativa u odnosu na propisane lekove za odvikavanje, ističe njihovu široku dostupnost. Ojston ističe pozitivan primer Velike Britanije, gde je značajan broj ljudi prešao sa tradicionalnih cigareta na elektronske, a naglašava da nijedan lek za prestanak pušenja nije postigao sličan uticaj.

Prema Ojstonovim riječima, umjesto tretiranja pušača kao pacijente, možda bi bilo bolje prepoznati ih kao racionalne potrošače koji nisu dovoljno informisani o dostupnim opcijama za konzumiranje nikotina. Ojston ukazuje da trenutna regulativa bezbijednijih nikotinskih proizvoda često proizlazi iz političkih odluka, a ne iz naučnih činjenica, što dovodi do različitih pristupa širom svijeta u rešavanju problema pušenja.

Iako Svetska zdravstvena organizacija poziva na zabranu ili medicinsko tretiranje elektronskih cigareta, Ojston tvrdi da postoje mnoge bezbednije alternative koje bi trebalo da budu slobodno dostupne bez medicinskog nadzora. On ističe potrebu za različitim pristupima, uključujući uređaje za zagrevanje duvana i oralne duvanske proizvode, kako bi se podstakao prelazak sa tradicionalnih cigareta na manje štetne alternative.

Međutim, Ojston primjećuje da se čini da ljekari i zdravstveni radnici imaju iracionalne prigovore na bezbijednije nikotinske proizvode, što može biti povezano sa konkurencijom medicinskih programa za odvikavanje od pušenja ili sa stavom da je svaka upotreba nikotina van medicinskih okvira opasna i nemoralna.

Konačno, Ojston ističe da je ključno pružiti tačne informacije potrošačima kako bi doneli informisane odluke o proizvodima koji sadrže nikotin, čime bi se milijardama pušača omogućilo preuzimanje kontrole nad svojim zdravljem i prelazak na manje štetne nikotinske proizvode.