Polenska groznica pogađa milione: Postoji terapija koja mijenja tok bolesti

Glenis Skading i danas pamti jednog od svojih prvih pacijenata koji je prije četrdeset godina primao sublingvalnu imunoterapiju.

Njegovi simptomi bili su toliko izraženi da nije mogao ni prošetati do obližnje željezničke stanice bez problema s disanjem.

Pacijent je tada primao kapi alergena, u ovom slučaju polena breze, ispod jezika, čime je postepeno smanjena njegova osjetljivost.

“Došao mi je kući s gajbom vina jer sam mu potpuno promijenila život u proljeće”, prisjetila se Skading, koja je potpredsjednica organizacije Euforea i počasna konsultantica za alergologiju i rinologiju u Univerzitetskoj bolnici u Londonu, piše BBC.

Dodaje i da je u to vrijeme zbog kritika privremeno odustala od te metode.

Više od 400 miliona ljudi širom svijeta pati od alergijskog rinitisa, upalne reakcije disajnih puteva na alergene iz zraka. Do toga dolazi kada imuni sistem pogrešno prepozna bezopasne supstance, poput polena, dlake životinja ili grinja, kao prijetnju, što izaziva simptome poput kihanja, curenja nosa, svraba očiju i otežanog disanja.

Kada su simptomi vezani za određeno godišnje doba, najčešće zbog polena, govori se o polenskoj groznici. Osim što narušava kvalitet života, može dovesti i do ozbiljnijih komplikacija, uključujući respiratorne infekcije i razvoj astme.

U Velikoj Britaniji, na primjer, svaka četvrta odrasla osoba i svako osmo dijete ima ovaj problem, što rezultira milionima posjeta ljekarima svake godine. Slični trendovi bilježe se i u Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama, a istraživanja pokazuju da se broj oboljelih povećava, dijelom i zbog klimatskih promjena koje pogoršavaju simptome.

Ipak, alergolozi naglašavaju da su danas dostupne kvalitetne i sigurne terapije. Većina tretmana ublažava simptome, ali alergenska imunoterapija ide korak dalje jer “uči” organizam da manje reaguje na alergene i može smanjiti rizik od razvoja astme.

“Vrlo mali broj ljudi ima priliku da na vrijeme dođe do specijaliste, kada je bolest još u ranoj fazi i lakša za liječenje”, kaže Skading.

Sličnog je mišljenja i Steven Durham, klinički alergolog iz Londona, koji ističe da se ovaj problem često ne shvata dovoljno ozbiljno.

“Polenska groznica je veliki problem, ali je često potcjenjuju oni koji je nemaju. Ona utiče na rad, san i svakodnevni život”, naglašava Durham.

Osobe koje pate od alergija često imaju probleme sa spavanjem, osjećaju umor i češće se bude tokom noći, a kod djece može uticati i na školski uspjeh. Dugotrajna upala sluznice povećava i rizik od respiratornih infekcija, pa čak i dvostruko u odnosu na zdrave osobe.

U težim slučajevima, posebno kod djece, može doći do razvoja astme. Stručnjaci govore o konceptu “jedan disajni put, jedna bolest”, jer upala gornjih disajnih puteva može zahvatiti i donje.

Iako je polenska groznica sve češća, poznata je još odavno. Još 1828. godine londonski ljekar John Bostock detaljno je opisao simptome poput začepljenog nosa, kihanja i suzenja očiju.

Imunoterapija, kao način liječenja, također nije nova. Još početkom 20. vijeka otkriveno je da ubrizgavanje ekstrakta polena može ublažiti simptome. Kasnije su razvijene takozvane alergijske injekcije, koje su bile efikasne, ali su u rijetkim slučajevima izazivale ozbiljne alergijske reakcije.

Zbog toga su uvedene stroge mjere opreza, pa pacijenti nakon injekcije moraju ostati pod nadzorom ljekara određeno vrijeme. To je smanjilo popularnost ove metode i otvorilo prostor za razvoj sigurnijih alternativa.

Jedna od njih je sublingvalna terapija, koja podrazumijeva uzimanje alergena u obliku kapi ili tableta ispod jezika. Iako je u početku postojala sumnja u njenu efikasnost, istraživanja su pokazala da je sigurna i djelotvorna, uz znatno manji rizik od ozbiljnih nuspojava.

“Nije bilo smrtnih slučajeva, a ozbiljne reakcije su izuzetno rijetke”, ističe Skading, dodajući da su blaže reakcije poput svraba ili otoka jezika moguće, ali prolazne.

Ovu metodu je 1998. godine podržala i Svjetska zdravstvena organizacija, čime je dobila širu primjenu.

Da bi terapija bila uspješna, potrebno ju je započeti nekoliko sedmica prije sezone polena i provoditi redovno, često i do tri godine.

“Ako se terapija provodi dovoljno dugo, moguće je postići dugotrajno smanjenje simptoma”, kaže Durham.

Ipak, ova metoda još nije dostupna za sve vrste alergija, što predstavlja ograničenje u njenoj primjeni.

Pored imunoterapije, dostupni su i biološki lijekovi koji ciljano djeluju na imuni sistem i smanjuju upalne reakcije. Međutim, oni su znatno skuplji i ne pružaju trajno rješenje kao imunoterapija.

Za većinu pacijenata, najdostupnija opcija i dalje su kombinovani sprejevi koji sadrže antihistaminik i kortikosteroid.

“Važno je terapiju započeti prije sezone i koristiti je redovno, čak i kada nema simptoma. Tako se mogu spriječiti jači napadi”, poručuje Durham.

Iako polenska groznica može biti ozbiljan zdravstveni problem, pravovremena terapija i adekvatno liječenje mogu značajno poboljšati kvalitet života oboljelih, prenosi BBC.