Kada dođe do srčanog zastoja, istraživanje među preživjelima, koje je proveo tim kardiologa na čelu sa Samom Parniom sa Univerziteta u Njujorku, pokazuje da to ne znači potpuno odsustvo svijesti. Rezultati istraživanja, objavljeni u časopisu Reanimacija, pokazuju da su neki ljudi svjesni situacije čak i kada im srce stane. Učestalost ovih iskustava bliske smrti bila je jedna od pet preživjelih. Tim je pratio pokušaje reanimacije u više od 20 bolnica u Engleskoj i SAD-u od maja 2017. do marta 2020. godine, prisustvujući situacijama srčanog zastoja, a prosječno trajanje reanimacije bilo je 23 minute.
Neki od preživjelih opisali su stvarne događaje oko sebe, poput osjećaja bola i pritiska u grudima (7 posto ispitanika), dok su drugi iskusili unutrašnja iskustva slična snu (11 posto).
Najčešća iskustva bliske smrti uključivala su napuštanje tijela, lebdenje u svemiru i promatranje sebe izvana (21 posto). Česti motivi su ulazak u tunel prema svjetlu, susret s preminulim rođacima, ponovno proživljavanje vlastitog života i prepoznavanje posljedica svojih postupaka. Tipičan je bio osjećaj vraćanja "kući" u smrti, sa nekom željom da se ne vrati u život, ali sa potrebom da se vrati da se ispuni određeni zadatak.
Moždana aktivnost
Parnia i njegov tim su zaključili da je moždana aktivnost prisutna mnogo duže nego što se mislilo, što je potvrđeno mjerenjem fizioloških znakova putem EEG-a. Potrebno je manje od deset minuta da se mobilni mjerni uređaj pričvrsti na glavu osobe koja se oživljava, a u narednih deset minuta 75 posto ispitanika i dalje pokazuje "normalan ili skoro normalan" EEG.
Međutim, kod otprilike polovine preživjelih, barem privremeno, EEG aktivnost nije mogla biti otkrivena ili su se pojavili delta ili theta valovi, koji su obično prisutni u određenim fazama sna i kod bolesti mozga, poput demencije. Veza između moždane aktivnosti i kasnijih sjećanja ostaje nejasna. Liječnik intenzivne njege dr. Lakhmir Chawla iz Medicinskog centra za pitanja veterana u San Diegu, Kalifornija, smatra da su ovi rezultati impresivni.
Doktor Chawla ističe da bi ovi nalazi trebali ohrabriti ljekare da prilaze pacijentima tokom reanimacije kao da su budni, što se trenutno rijetko radi. Ističe i da se rodbini treba pustiti da se oprosti, jer postoji mogućnost da ih pacijent ipak čuje. Konvencionalno medicinsko gledište, kako navodi dr. Parnia, sugerira da mozak umire nakon pet do deset minuta nedostatka kisika. Međutim, prema njegovim nalazima, mozak može ostati aktivan čak i nakon što srce stane, ponekad i do pola sata do sat vremena.
Skrieveni simptomi visokog krvnog pritiska
