Jesu li ekrani zaista krivi za anksioznost i depresiju kod mladih? Novo istraživanje donosi drugačij

Zbog toga se sve češće postavlja pitanje koliko takve navike utiču na njihovo mentalno zdravlje. Novo istraživanje švedskog Instituta Karolinska pokazuje da je odgovor složeniji nego što se na prvi pogled čini.

Studija objavljena u naučnom časopisu Nature Human Behaviour ukazuje na to da povezanost između intenzivnog korištenja ekrana i simptoma depresije i anksioznosti možda nije uvijek direktna. Značajnu ulogu mogu imati i nasljedne osobine, porodični odnosi te okruženje u kojem djeca odrastaju.

Istraživači, međutim, ne tvrde da vrijeme provedeno pred ekranima nema utjecaja na mlade. Njihovi nalazi prije svega pokazuju da se ovaj odnos ne može posmatrati odvojeno od drugih faktora koji oblikuju dječije i adolescentsko iskustvo.

Šta je pokazalo istraživanje na više od 21.000 blizanaca?

Naučnici su pratili više od 21.000 švedskih blizanaca, počevši od njihove devete godine pa sve do odrasle dobi. Cilj je bio ispitati povezanost između korištenja digitalnih uređaja u slobodno vrijeme i pojave simptoma depresije i anksioznosti.

Posebno je zanimljivo to što su istraživači mogli upoređivati blizance koji odrastaju u istoj porodici, ali se razlikuju po vremenu koje provode pred ekranima. Takav pristup pomogao im je da bolje razumiju koliko na rezultate utiču genetika i zajedničko porodično okruženje.

Pokazalo se da su veze između korištenja ekrana i poteškoća s mentalnim zdravljem u velikom broju slučajeva oslabile kada su naučnici uzeli u obzir ove zajedničke faktore. Promjena je bila naročito izražena kod jednojajčanih blizanaca.

To upućuje na mogućnost da dio onoga što se ranije pripisivalo ekranima zapravo može biti povezan s drugim okolnostima u životu mladih.

Koje aktivnosti pred ekranima izazivaju najviše pažnje?

Nisu sve aktivnosti na digitalnim uređajima pokazale jednaku povezanost s mentalnim zdravljem. Prema rezultatima studije, izraženije veze zabilježene su kod interaktivnih sadržaja, kao što su igranje videoigara, dopisivanje i pretraživanje interneta.

S druge strane, kod pasivnog gledanja televizije i video sadržaja povezanost je bila slabija ili nije uočena.

Posebno su se izdvojili podaci o petnaestogodišnjacima koji su više od šest sati dnevno provodili u interaktivnim aktivnostima pred ekranima. Ova grupa imala je više simptoma depresije i anksioznosti, kao i više nego dvostruku vjerovatnoću kasnije dijagnoze jednog od ovih stanja u poređenju s vršnjacima koji su ekrane koristili najviše dva sata dnevno.

Ipak, važno je naglasiti da ovakva povezanost sama po sebi ne dokazuje da su digitalne aktivnosti uzrok psihičkih poteškoća.

Zašto je porodično okruženje toliko važno?

Kada su istraživači analizirali podatke uzimajući u obzir zajedničke genetske i porodične faktore, veza između vremena pred ekranima i mentalnog zdravlja postala je slabija.

To znači da osobine koje mladi nasljeđuju, kao i okolnosti u kojima odrastaju, mogu utjecati i na njihove digitalne navike i na njihovo psihičko stanje.

Istraživanje, međutim, ne znači da je utjecaj ekrana potpuno isključen. Pojedine povezanosti ostale su prisutne, naročito tokom adolescencije, ali je postalo teže precizno procijeniti njihovu jačinu.

Zato naučnici upozoravaju da nije dovoljno posmatrati samo broj sati provedenih uz telefon ili računar. Potrebno je razumjeti i šta mladi rade na tim uređajima, zbog čega ih koriste i kakvu ulogu digitalne aktivnosti imaju u njihovoj svakodnevici.

Može li ograničavanje vremena pred ekranima riješiti problem?

Istraživanje ne daje jednostavan odgovor na ovo pitanje. Smanjenje vremena pred ekranima samo po sebi ne mora riješiti sve poteškoće, posebno ako su one povezane s drugim individualnim ili porodičnim okolnostima.

Za bolje razumijevanje ovog odnosa potrebno je ispitati kakve sadržaje mladi prate, šta ih motiviše da provode vrijeme na internetu i da li digitalne aktivnosti zamjenjuju san, fizičku aktivnost, druženje ili druge važne dijelove svakodnevnog života.

Istraživači također ističu da postojeća studija ima određena ograničenja. Podaci o korištenju ekrana zasnovani su na izjavama samih učesnika, pa ne otkrivaju precizno koje su sadržaje pratili niti na koji način su koristili uređaje. Osim toga, podaci su prikupljeni prije nego što su pametni telefoni i društvene mreže postali toliko zastupljeni kao danas.

Zbog toga se rezultati ne mogu bez rezerve prenijeti na sve savremene digitalne navike djece i tinejdžera.

Šta bi roditelji trebali imati na umu?

Nalazi studije ukazuju na to da bi razgovor o ekranima trebao biti širi od jednostavnog brojanja sati provedenih uz uređaje. Važno je obratiti pažnju na sadržaje koje djeca koriste, način na koji se osjećaju nakon boravka na internetu i to da li digitalne navike ometaju njihov san, školu, druženje i druge svakodnevne aktivnosti.

Istovremeno, mentalno zdravlje mladih ne treba objašnjavati samo njihovim korištenjem tehnologije. Porodični odnosi, individualne osobine i životne okolnosti također mogu imati važnu ulogu.

Poruka istraživača nije da vrijeme pred ekranima treba zanemariti, već da je za razumijevanje njegovog utjecaja potrebno uzeti u obzir širu sliku. Tek kada se bolje razumiju navike mladih i okolnosti u kojima odrastaju, moguće je oblikovati preporuke koje će zaista odgovarati njihovim potrebama.