Kako muškarci i žene vole različito, a ipak žele isto?

Ipak, iako svi težimo ljubavi, muškarci i žene je često doživljavaju i izražavaju na različite načine. Ta razlika ne znači da se ne razumijemo, već da se volimo na svojstvene načine.

Psihološka i neurobiološka istraživanja otkrivaju koliko su spolne razlike u ljubavi stvarne, ali i zašto je to, u konačnici, ono što veze čini zanimljivim i dinamičnim.

Ljubav počinje u djetinjstvu

Način na koji doživljavamo ljubav u odrasloj dobi duboko je povezan s ljubavlju koju smo primali (ili nismo) u ranom djetinjstvu. Emocionalna povezanost s roditeljima, posebno majkom, oblikuje našu sposobnost da se vežemo, osjećamo sigurnost i razvijamo bliskost.

Djeca koja su imala stabilne i tople odnose s roditeljima, češće razvijaju zdrave emotivne odnose kasnije u životu. Nasuprot tome, manjak pažnje, grube riječi, emotivna nedostupnost ili trauma mogu stvoriti obrasce straha od bliskosti, ljubomore ili emocionalne nestabilnosti.

Mozak u ljubavi: Hemija koja mijenja sve

Zaljubljenost se događa brzo – ponekad i u nekoliko sekundi. Razlog je jednostavan: naš mozak reagira na privlačnost tako što aktivira tzv. sistem nagrade.

U toj igri emocija glavnu ulogu igraju hormoni:

Dopamin – izaziva osjećaj sreće, nagrade i motivacije
Serotonin – reguliše raspoloženje i stvara osjećaj zadovoljstva
Oksitocin – hormon bliskosti, povjerenja i nježnosti
Vazopresin – povezan s privrženošću i očuvanjem veze
Kortizol – stresni hormon koji može biti pojačan u fazi zaljubljenosti

Zanimljivo je da je neurološki odgovor na zaljubljenost sličan efektu kokaina – mozak "gori", a osjećaji eksplodiraju.

Muškarci – brži u zaljubljivanju, sporiji u otvaranju

Istraživanja pokazuju da se muškarci češće prvi zaljube, iako ih društvo često prikazuje kao emotivno zatvorenije. Također, oni su najčešće ti koji prvi izgovore "volim te", ponekad i mnogo prije nego što se žena osjeti spremnom da to kaže.

Psiholozi objašnjavaju ovu pojavu kroz evolucijsku prizmu – muškarci se kroz historiju nisu morali suočavati s istom vrstom emocionalnih i bioloških posljedica vezanih za ljubavne odnose, pa im je bio manji rizik da "pogriješe" u izboru.

Muškarci često izražavaju ljubav djelima: popravljanjem stvari, pružanjem sigurnosti, fizičkom blizinom – što žene ponekad ne prepoznaju kao emotivnu povezanost.

Žene – dublje analiziraju, ali snažnije osjećaju

Za razliku od muškaraca, žene opreznije ulaze u veze i obično trebaju više vremena da se zaljube. Ne zato što ne žele ljubav, već zato što više obraćaju pažnju na emocionalnu stabilnost, dugoročnu sigurnost i kompatibilnost.

Žene češće koriste riječi, razgovore i emocionalne geste kako bi izrazile ljubav. Također, nakon što jednom izgovore "volim te", to obično čine češće i s većim emotivnim intenzitetom.

Zanimljivo je da žene, generalno gledano, češće raskidaju veze koje ne zadovoljavaju njihove emocionalne potrebe, dok muškarci ponekad ostaju u odnosima i kada nisu potpuno ispunjeni.

Različiti jezici ljubavi

Gary Chapman, autor knjige Pet jezika ljubavi, naglašava da svi volimo drugačije: nekome su najvažnije riječi, nekome dodir, pokloni, vrijeme ili usluge. Muškarci i žene često imaju različite primarne jezike ljubavi, što zna biti izvor nesporazuma.

Ali kad jednom naučimo "govor" voljene osobe, veza postaje snažnija, dublja i dugotrajnija.

U čemu leži tajna uspješnih veza?

Istraživanja sa Univerziteta u Washingtonu pokazala su da parovi koji opstaju imaju nekoliko zajedničkih navika:

• Znaju slušati, a ne samo pričati
• Ne izbjegavaju konflikt, ali ga rješavaju pošteno
• Dijele zajedničke ciljeve i snove
• Podržavaju jedno drugo u uspjesima, a ne samo u teškoćama
• Ne uzimaju ljubav zdravo za gotovo

Ljubav ne bira strane

Na kraju, iako postoje biološke, psihološke i kulturne razlike između muškaraca i žena, svi želimo isto – biti voljeni, prihvaćeni i viđeni. Ljubav ne traži savršenstvo, već razumijevanje. I ako smo spremni učiti jedno o drugome, tada te razlike više ne razdvajaju – već nas još jače povezuju.