Muškarac u majčinim rukama: Ko zapravo vodi njegov život?

Iako se društvo mijenja, mnoge žene još uvijek ulogu partnera zamjenjuju ulogom sina. Kad nedostaje emotivne bliskosti s mužem, sin postaje rame za oslonac, izvor pažnje i smisla. Ali, taj odnos nije ravnopravan, sin često ostaje emotivno vezan i pod kontrolom.

Uloge koje sin ne bira

Neki sinovi nikad ne prestanu biti "dječaci". Majka kuha, pere, brine kao da su i dalje djeca. Neki su postavljeni u ulogu zaštitnika ili posrednika u porodičnim sukobima. Neki ispunjavaju majčine želje jer osjećaju krivicu – "Kad bih to uradio, to bi je ubilo". Tako prestaju donositi odluke iz svojih osjećaja, jer su majčini uvijek važniji.

Kada svi gube

Iako te majke možda nisu svjesne štete koju nanose, takvi odnosi na kraju iscrpe sve. Sin gubi snagu i slobodu, partnerica emotivnu prisutnost muškarca, a majka nikad ne osjeti pravo ispunjenje, jer sin nije njen partner, niti to treba biti.

Kako prekinuti lanac

Prekid ovakvog obrasca nije lak. Traži snagu, suočavanje s djetinjstvom i unutrašnju promjenu. Ali kad muškarac počne birati iz sebe, a ne iz tuđih očekivanja, tada počinje pravo emocionalno sazrijevanje.

Povratak sebi

Kad sin prepozna i osvijesti ovaj obrazac, može se vratiti sebi. To donosi dobrobit svima: njemu – jer se emotivno osnažuje, partnerici – jer dobija zrelijeg muškarca, i majci – jer ima priliku da pronađe snagu unutar sebe, a ne kroz sina.

Obrasci nisu sudbina

Emotivni obrasci nisu ni dobri ni loši, oni su naučeni. Ali nisu nepromjenjivi. Kada ih prepoznamo kao signal da nešto treba biti bolje, otvaramo vrata promjeni. A iza tih vrata često stoji mirniji, ispunjeniji i autentičniji život.