Socijalna fobija: Kako je prepoznati i suočiti se s vlastitim strahom?

Osobe s socijalnom fobijom osjećaju veliku nelagodu kada su pod pažnjom drugih, uvjerene da ih drugi ljudi procjenjuju i omalovažavaju. Strah od ismijavanja, negativnih komentara i otkrivanja vlastitog straha često dovodi do izbjegavanja društvenih interakcija.

Ovaj strah često je povezan s napetostima koje nemaju jasno objašnjenje, a mogu izazvati fizičke simptome poput ubrzanog srca i povišenog krvnog tlaka. U najtežim slučajevima može doći do napada panike, koji je toliko intenzivan da osoba osjeća da gubi kontrolu, što ostavlja osjećaj iscrpljenosti i straha od ponovnog napada.

Socijalna fobija često se pojavljuje zajedno s drugim psihičkim poremećajima, poput depresije, alkoholizma, posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), paničnog poremećaja i općeg anksioznog poremećaja. Obično počinje nakon puberteta, s vrhuncem oko 30. godine života, i može značajno utjecati na kvalitetu života. Nažalost, samo mali postotak ljudi s ovim poremećajem potraži pomoć od stručnjaka.

Liječenje socijalne fobije uključuje farmakoterapiju, psihoterapiju i kombinaciju obje metode. Kognitivno-bihevioralna terapija pomaže pacijentima da prepoznaju i kontroliraju negativne misli i uvjerenja, dok terapija izlaganjem omogućuje postepeno suočavanje s anksioznim situacijama. Antidepresivi, anksiolitici i sedativi mogu smanjiti simptome anksioznosti, ali dugoročno liječenje može dovesti do ovisnosti, pa je preporučeno kombinirati ih s psihoterapijom. β-blokatori mogu pomoći kod fizičkih simptoma poput ubrzanog pulsa i znojenja, no oni ne smanjuju samu anksioznost, centarzdravlja.hr

Osobe s socijalnom fobijom često pate od niskog samopouzdanja, preosjetljivosti i frustracije. Strah može biti specifičan (od pojedinih osoba ili situacija) ili opći (u bilo kojoj društvenoj interakciji). Ovaj poremećaj može dovesti do socijalne izolacije i smanjenja kvalitete života. Psihoanalitičke teorije sugeriraju da korijeni socijalne fobije leže u traumatičnim iskustvima iz djetinjstva, poput odbacivanja ili prezaštitničkog ponašanja roditelja.

Kako bi se suočili sa svojim strahovima, socijalno anksiozne osobe trebaju postupno sudjelovati u društvenim aktivnostima i raditi na pozitivnom razmišljanju. Razvijanje socijalnih i komunikacijskih vještina važno je za povećanje samopouzdanja. Stvaranje i održavanje odnosa s porodicom i prijateljima bitno je za sreću i ispunjenje, jer socijalizacija pozitivno utječe na mentalno zdravlje.

Sociabilnost ima brojne prednosti, poput smanjenja stresa i anksioznosti, poboljšanja pamćenja i koncentracije, te smanjenja rizika od depresije i demencije. Kroz socijalne interakcije, pažnja je usmjerena prema vanjskim događajima, što pomaže smanjiti unutarnje anksiozne misli.