"Svi su nešto postigli – a ja kao da nisam ni počeo..." - Poznato?

Ti?

U pidžami već treći dan zaredom, pokušavaš da odlučiš hoćeš li prvo u wc ili da pustiš epizodu. Spoj „napretka“ i „paralize“.

I nije stvar u zavisti. Drago ti je što su ljudi uspjeli.

Ali onda kreneš da vrtiš: A gdje sam ja? Šta sam ja uradio/la? Šta ja radim sa sobom?

I odjednom imaš 26 (ili 29 ili 32), a osjećaš se kao da si propustio/la neki voz. Ili deset vozova.

E pa, imamo vijesti: nisi zakasnio/la. Samo ti je aplikacija za upoređivanje preinstalirana.

Pogledajmo stvar realno

Ljudi kače slike diploma, vjenčanja, fitnessa, egzotičnih putovanja.

Niko ne kači kako gleda u plafon i pokušava se uvjeriti da „nije sve bezveze“.

Niko ne postavlja story iz WC-a dok plače jer se osjeća neadekvatno. A svi to proživljavamo, bar povremeno.

Društvene mreže su lažni sažetak – highlight reel. A ti sebe gledaš iza scene, neurednu, umornu, ponekad zbunjenu. I onda se pitaš zašto ne izgledaš kao oni? Pa ne izgledaš jer živiš život, a ne Instagram plan.

Još jedna stvar: taj osjećaj da „ne možeš da se pokreneš“ često nije lijenost.

To je:

• anksioznost jer ne znaš šta želiš,

• sram jer ti je teško krenuti kad svi oko tebe „već znaju“,

• burnout iz studentskih dana koji se uvukao u radni vijek,

• ili trauma iz djetinjstva zbog koje ti je teško da vjeruješ da išta što radiš ima smisla.

Niko ne uči mlade kako da polako ulaze u odraslost.

Samo ti odjednom svi kažu: „Šta čekaš?“

A ti ne znaš gdje su ti cipele, kamoli kompas

Tvoj doprinos ovom svijetu nije diploma, titula ni stan u novogradnji.

Nekome si osmijeh koji im je spasio dan.

Nekome si prvi koji ih je saslušao.

Nekome si primjer da ne moraš biti gotov/a s 25.

A najvažnije – sebi si dovoljan/na čak i dok si nesiguran/na.

Jer svi ovi „uspješni ljudi“ koje gledaš? Imaju svoje dane paralize. Samo ih ne kače na društvene mreže.

Nisi zakasnio/la. Nisi iza svih. Samo si na svom putu.

I nije trka, kazali su iz Healthy Contact tima.