Zašto se bojimo smrti i kako se osloboditi tog tereta?

Iako svi ljudi u nekoj mjeri osjećaju anksioznost povodom smrti, kod nekih ona postaje intenzivna i ometa svakodnevno funkcioniranje. Takav intenzivan strah poznat je kao tanatofobija.

Šta je tanatofobija?

Tanatofobija je specifična fobija koja se ogleda kroz stalnu i prekomjernu zabrinutost za vlastitu smrt ili smrt bližnjih. Osobe koje pate od tanatofobije često doživljavaju snažnu anksioznost, a ponekad i panične napade, kada razmišljaju o smrti. Strah može biti toliko intenzivan da utiče na svakodnevni život, uključujući izbjegavanje bolnica, groblja, sahrana ili čak razgovora o smrti.

Najčešći strahovi koji se javljaju kod tanatofobije uključuju:

• strah od fizičke boli pri umiranju,
• zabrinutost da će biti sami u posljednjim trenucima,
• osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim tijelom i umom,
• neizvjesnost oko onoga što slijedi nakon smrti.

Tanatofobija može biti samostalni poremećaj, ali se često pojavljuje i u kontekstu drugih anksioznih stanja, kao što su hipohondrija, generalizirani anksiozni poremećaj ili panični poremećaj.

Kako se tanatofobija manifestuje?

Osobe sa tanatofobijom mogu doživljavati:

• učestale napade panike ili tjeskobe, često noću,
• fizičke simptome poput ubrzanog rada srca, drhtanja, osjećaja
• gušenja ili vrtoglavice,
• stalnu brigu za zdravlje svoje i bližnjih,
• izbjegavanje situacija ili informacija koje podsjećaju na smrt i umiranje.

Ovaj strah nije samo intelektualna zabrinutost – on aktivira tijelo i um na način sličan stvarnoj opasnosti, čineći svakodnevni život izuzetno napornim.

Kako prevazići tanatofobiju?

Tretman tanatofobije sličan je tretmanu drugih anksioznih poremećaja i uglavnom uključuje psihoterapiju.

Ključni koraci su:

• Prepoznavanje straha i uzroka – važno je razumjeti šta tačno izaziva anksioznost i koje misli i predstave najviše uznemiravaju osobu.
• Rekonstrukcija razmišljanja – rad na disfunkcionalnim uvjerenjima i traženje smislenog pristupa smrti. To može uključivati filozofska razmišljanja, meditaciju ili duhovna tumačenja.
• Postepeno suočavanje sa strahom – izbjegavanje ne pomaže; važno je postepeno se izlagati situacijama koje podsjećaju na smrt, kao što su posjete bolnicama, sahranama ili čitanje iskustava osoba koje se bore sa teškim bolestima.
• Fokus na život i sadašnji trenutak – njegovanje pozitivnih iskustava, bliskih odnosa i aktivnosti koje donose radost može umanjiti intenzitet straha.

Jedan od korisnih pristupa, jeste promišljanje o smrti kao sastavnom dijelu života. Shvatanje smrti ne kao kraja, nego kao neizbježnog dijela prirodnog toka, može pomoći u smanjenju anksioznosti i olakšati prihvatanje ovog fenomena.