Chia sjemenke pod lupom nauke: Mogu li utjecati na glad i prejedanje?
Često se koriste u doručcima, napicima i desertima, a mnogi ih biraju upravo zbog vlakana i zdravih masnih kiselina.
Ipak, naučnike sve više zanima kako chia djeluje izvan probavnog sistema – posebno kada je riječ o kontroli gladi i procesima u mozgu.
Kako je istraživanje provedeno?
Tim istraživača iz Južne Amerike odlučio je ispitati kako različiti oblici chije – u vidu brašna i ulja – utiču na organizam u uvjetima neuravnotežene prehrane.
U eksperimentu su korištene laboratorijske životinje koje su hranjene jelovnikom s visokim udjelom masti i fruktoze, kako bi se potaknule metaboličke promjene slične onima koje se viđaju kod ljudi.
Radi poređenja, jedna grupa imala je standardnu, uravnoteženu prehranu, dok su ostale, uz „tešku“ prehranu, dobivale dodatak chia brašna ili chia ulja.
Šta se dešavalo u mozgu?
Nakon nekoliko sedmica, analizirano je moždano tkivo životinja. Kod onih koje su konzumirale chia ulje zabilježene su promjene u aktivaciji gena povezanih s regulacijom gladi, što ukazuje na jače signale sitosti.
Kod skupine koja je dobivala chia brašno uočen je sličan trend, ali slabijeg intenziteta.
Zanimljivo je i to da su oba oblika chije poboljšala odgovor mozga na leptin – hormon koji organizmu „javlja“ da je dovoljno hrane uneseno. Kada je taj signal učinkovit, manja je vjerovatnoća da će doći do prejedanja.
Manje upala, bolja ravnoteža
Osim efekata vezanih za apetit, uočeno je i smanjenje određenih upalnih procesa u mozgu, kao i poboljšanje antioksidativne zaštite. Naučnici smatraju da bi ova kombinacija mogla igrati ulogu u boljoj kontroli ponašanja vezanog za hranu, posebno kod osoba koje konzumiraju visokokaloričnu prehranu.
Također se pretpostavlja da promjene u crijevnoj mikrobioti, potaknute unosom chije, mogu imati indirektan utjecaj na signale koji iz crijeva putuju do mozga.
Šta to znači u praksi?
Pojednostavljeno, rezultati sugeriraju da proizvodi od chije mogu pomoći da se osjećaj sitosti zadrži duže nakon obroka, čime se potencijalno smanjuje potreba za dodatnim grickanjem.
Ipak, važno je naglasiti da su svi zaključci zasad zasnovani na istraživanju provedenom na životinjama.
Kako bi se sa sigurnošću znalo ima li isti učinak i kod ljudi, potrebna su dodatna klinička ispitivanja.