Jedemo više, a unosimo manje: Šta se dešava kada izbacimo ultraprerađenu hranu?

Takav obrazac prehrane, prema nalazima novijih istraživanja, potiče spontanije i uravnoteženije izbore bez svjesnog brojanja kalorija.

Analiza podataka iz kontrolisanih prehrambenih eksperimenata pokazala je da ljudi, kada im se ponude namirnice u izvornom obliku, češće posežu za voćem, povrćem i drugim laganijim opcijama, dok rjeđe biraju jela bogata mastima i rafiniranim ugljikohidratima.

Iako su obroci po težini bili veći, energetska vrijednost ukupnog unosa bila je osjetno niža.

Stručnjaci objašnjavaju da tijelo prirodno reagira na strukturu i sastav hrane. Kada su namirnice minimalno obrađene, lakše je prepoznati osjećaj sitosti, ali i stvarne nutritivne potrebe organizma.

Takva hrana sporije se jede, duže zadržava u probavnom sistemu i pruža stabilniji osjećaj energije tokom dana.

Suprotno tome, industrijski prerađeni proizvodi često su dizajnirani da budu izrazito ukusni, mekani i brzi za konzumaciju, što može dovesti do prejedanja prije nego što mozak registruje sitost.

Dodatni problem predstavlja činjenica da se mnogi takvi proizvodi obogaćuju vitaminima i mineralima, čime se stvara privid zdrave hrane, iako u osnovi sadrže velike količine masti, šećera i kalorija.

Nutricionisti upozoravaju da takva kombinacija može poremetiti prirodan odnos između energetske vrijednosti i hranjivih tvari.

Dok voće i povrće nude visoku nutritivnu vrijednost uz relativno mali broj kalorija, ultraprerađena hrana često nudi suprotan omjer – mnogo kalorija uz ograničenu korist za organizam.

Problem savremene ishrane nije u tome koliko jedemo, već šta jedemo. Kada je jelovnik zasnovan na cjelovitim namirnicama, tijelo samo vodi prema boljim izborima.

Industrijski obrađena hrana, s druge strane, lako može navesti na unos velikog broja kalorija u malim količinama, što dugoročno povećava rizik od viška kilograma i zdravstvenih problema.