Istraživanja su pokazala složenu vezu između stresa i raka, ističući da dugotrajni emocionalni stres može povećati rizik od razvoja različitih oblika raka. No, važno je istaknuti da stres sam po sebi ne uzrokuje rak, već može uticati na različite biološke procese u tijelu koji doprinose razvoju ove bolesti.
Jedan od ključnih mehanizama koji povezuje stres i rak je disfunkcija imunološkog sistema. Stres može uzrokovati neravnotežu u imunološkom odgovoru tijela, smanjujući sposobnost organizma da se učinkovito bori protiv abnormalnih ćelija koje mogu dovesti do raka. Također, dugotrajni stres može potaknuti upalne procese u tijelu, koji su povezani s razvojem različitih bolesti, uključujući rak.
Osim toga, stres može uticati i na hormone u tijelu, poput kortizola, koji su uključeni u regulaciju različitih fizioloških procesa. Neravnoteža hormona uzrokovana dugotrajnim stresom može potaknuti rast abnormalnih ćelija i promicati razvoj tumora.
Važno je naglasiti da svaka osoba reaguje na stres na svoj način, i da su genetski faktori, okolišni faktori i stil života također važni u određivanju individualnog rizika od razvoja raka. Međutim, svjesnost o uticaju stresa na zdravlje može biti korak prema prevenciji ove bolesti.
Psihoneuroimunološki model
Prema psihoneuroimunološkom modelu, stresne situacije pokreću negativni emocionalni odgovor koji uključuje osjećaj uznemirenosti i neugodnih emocija. Istovremeno, dolazi do promjena u funkcijama imunološkog sistema te neuroendokrinim promjenama.
Osovina hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda ključna je u odgovoru organizma na stresne situacije. Nadalje, stres utiče na imunološki sistem putem simpatičkog nervnog sistema koji je povezan s aktivnošću nadbubrežne žlijezde.
Simpatički i parasimpatički neuroni šalju signale tkivima imunosnog sistema poput timusa, limfnih čvorova i slezene. Promjene u aktivnosti ovih neurona mogu rezultirati promjenama u razvoju i aktivnosti T-limfocita, B-limfocita te ćelija ubica (NK).
Limfociti posjeduju specifične receptore za kortizol i β-adrenergične receptore. Kada adrenalin stimulira β-receptore, može doći do smanjene sposobnosti NK-stanica da migriraju u limfne čvorove, čime se smanjuje njihova sposobnost neutralizacije antigena.
Ovo znači da oslabljeni imunološki sistem može inhibirati djelovanje protutijela koja prepoznaju antigene, što rezultira smanjenom sposobnošću organizma da se adekvatno odbrani od štetnih tvari iz okoline poput virusa i bakterija.
Prevencija i upravljanje stresom ključni su za očuvanje zdravlja. Tehnike opuštanja, poput meditacije, dubokog disanja i tjelovježbe, mogu pomoći u smanjenju nivoa stresa i poboljšanju općeg blagostanja. Također, važno je osigurati podršku i socijalnu povezanost s obitelji, prijateljima i stručnjacima koji mogu pružiti emocionalnu podršku i savjete za upravljanje stresom.
Uz to, redovni medicinski pregledi i praćenje zdravstvenog stanja mogu pomoći u ranom otkrivanju potencijalnih zdravstvenih problema, uključujući rak. Rano otkrivanje i liječenje ključni su za poboljšanje prognoze i smanjenje rizika od komplikacija povezanih s rakom.