Manje šećera u prvih 1000 dana života povezano s nižim rizikom od anksioznosti
Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Translational Psychiatry, pokazalo je da su osobe koje su u najranijem periodu života bile izložene manjim količinama šećera imale niži rizik od razvoja anksioznosti u odrasloj dobi. Istraživači, međutim, naglašavaju da rezultati ne dokazuju da šećer direktno uzrokuje anksioznost.
Istraživački tim sa Univerziteta u Surreyju u Engleskoj proučavao je podatke iz perioda nakon Drugog svjetskog rata, kada je u Velikoj Britaniji još uvijek bilo na snazi ograničenje potrošnje šećera. Takve okolnosti omogućile su naučnicima da uporede dugoročne zdravstvene ishode ljudi koji su u trudnoći i ranom djetinjstvu bili izloženi različitim nivoima dostupnosti šećera.
Podaci više od 45.000 ljudi
U istraživanju su analizirani podaci 46.448 učesnika iz baze UK Biobank, rođenih između 1951. i 1956. godine. Naučnici su ih razvrstali prema tome koliko dugo su tokom trudnoće i prve dvije godine života bili obuhvaćeni tadašnjim ograničenjima šećera. U obzir su uzete i grupe vršnjaka rođenih nakon ukidanja ograničenja, kao i podaci kontrolne grupe iz Irske.
Rezultati su pokazali da je rizik od anksioznosti u odrasloj dobi bio najniži među osobama koje su najduže bile izložene ograničenju šećera – od trudnoće do navršene druge godine. Kod žena koje nisu bile obuhvaćene ograničenjem ili su mu bile izložene kraće, zabilježeni su veći izgledi za kasniji razvoj anksioznosti.
Istraživači su uočili i povezanost između ranog unosa šećera i depresije, ali je ona oslabila nakon dodatnih statističkih prilagođavanja. Zbog toga su nalazi za depresiju manje jasni nego oni koji se odnose na anksioznost.
Uočene i razlike u pojedinim dijelovima mozga
Istraživanje je obuhvatilo i analizu snimaka mozga. Od 139 regija u kojima je mjeren volumen sive tvari, naučnici su u 80 zabilježili značajne razlike među grupama s različitim iskustvom ograničenja šećera. Dodatna analiza pokazala je razlike u 11 regija kada su upoređene osobe koje su bile najduže obuhvaćene ograničenjem i one koje mu nisu bile izložene. Među njima su bila i područja malog mozga.
Autori su ispitali i sklonost slatkoj hrani u odrasloj dobi. Učesnici koji su bili izloženi ograničenju šećera tokom trudnoće i do druge godine života kasnije su iskazivali manju sklonost slatkišima. Nalaz upućuje na moguću vezu između ranih prehrambenih okolnosti i navika koje se zadržavaju kasnije u životu.
Zašto je važno biti oprezan u tumačenju rezultata?
Iako je riječ o istraživanju koje prati dugoročne podatke, ono ne može samo po sebi potvrditi da je upravo manja količina šećera dovela do nižeg rizika od anksioznosti. Period racionalizacije promijenio je i druge aspekte života i ishrane porodica, a ljudi rođeni u različitim godinama mogli su odrastati u različitim društvenim i ekonomskim okolnostima.
Dr. Ritu Goel, psihijatrica koja je komentarisala nalaze za Newsweek, istakla je da je važno uzeti u obzir te moguće utjecaje i da studija ne dokazuje direktnu uzročno-posljedičnu vezu.
Šta poruka istraživanja znači za roditelje?
Istraživači smatraju da nalazi dodatno skreću pažnju na značaj ishrane u trudnoći i ranom djetinjstvu, periodu koji se često naziva prvih 1000 dana. To ne znači da roditelji treba da osjećaju krivicu zbog povremenih slastica, već da mogu voditi računa o količini dodanog šećera u svakodnevnoj ishrani.
Studija se bavila posebnim historijskim okolnostima i dugoročnim vezama, pa njeni rezultati ne predstavljaju dokaz da će smanjenje šećera samo po sebi spriječiti anksioznost. Ipak, autori ukazuju na potrebu za daljnjim istraživanjima o tome kako prehrana u najranijem uzrastu može biti povezana sa zdravljem mnogo godina kasnije.