Zarobljeni u mislima: Kako prepoznati opsesivno-kompulzivni poremećaj?
Osobe koje pate od OKP-a uglavnom su svjesne da su njihove misli i ponašanja pretjerani ili nelogični, ali unatoč tome ne mogu ih zaustaviti. Ove smetnje znatno narušavaju svakodnevno funkcionisanje, odnose s drugima i kvalitetu života.
Šta su opsesije i kompulzije?
Opsesije su nametljive misli, ideje ili slike koje izazivaju strah, nelagodu ili tjeskobu.
Kompulzije su ponavljajuće radnje koje osoba izvodi da bi umanjila tjeskobu izazvanu opsesijama.
Primjeri uključuju:
učestalo pranje ruku zbog straha od zaraze
višestruko provjeravanje (npr. da li su vrata zaključana, peć isključena)
potreba za savršenim redom i simetrijom
nametajuće misli nasilnog ili seksualnog sadržaja, koje izazivaju osjećaj krivnje i straha
Učestalost i rizični faktori
OKP pogađa oko 2–3% opće populacije. Najčešće se javlja u ranoj odrasloj dobi, mada se može pojaviti i u djetinjstvu. U adolescenciji je nešto češći kod dječaka. Često se javlja uz druge poremećaje poput depresije, anksioznosti, tikova ili poremećaja ličnosti.
Rizični faktori uključuju:
genetsku predispoziciju
poremećaje u nivou serotonina (neuroprijenosnika u mozgu)
stresne životne okolnosti
nepovoljne porodične odnose
psihološke traume iz djetinjstva
Simptomi
Osobe sa OKP-om najčešće troše više od jednog sata dnevno na opsesivne misli ili kompulzivne radnje. Iako znaju da je to pretjerano, ne mogu prestati. To stvara začarani krug u kojem radnje samo privremeno ublaže tjeskobu, ali je dugoročno pogoršavaju.
Liječenje
Liječenje se provodi kombinacijom lijekova i psihoterapije.
Od lijekova se najčešće koriste antidepresivi (posebno selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina – SSRI).
U težim slučajevima mogu se dodati antipsihotici.
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)
Od psihoterapije, najefikasnija je kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), naročito metoda izlaganja i prevencije odgovora, gdje se osoba postepeno suočava sa svojim strahovima bez izvođenja kompulzivnih radnji.
Važno je naglasiti da se terapija ne smije prekidati bez dogovora s ljekarom, jer nagli prekid može pogoršati simptome.