Nedostatak sna u prvoj godini života povezan s većim rizikom od autizma

Stručnjaci su analizirali navike spavanja kod beba tokom prve godine života i uočili zanimljive obrasce koji bi mogli pomoći ranijem prepoznavanju razvojnih poteškoća.

Studija je pratila više od hiljadu majki i djece, a fokus je bio na kvalitetu sna, dužini noćnog odmora i vremenu potrebnom da beba zaspi. Djeca su zatim praćena i tokom narednih godina kako bi se procijenio njihov razvoj.

Istraživači su primijetili da su bebe koje su imale kraći i nemirniji san češće pokazivale određene autistične osobine u kasnijem djetinjstvu. Također, kod dijela djece kasnije je postavljena dijagnoza poremećaja iz autističnog spektra.

Posebno se izdvojio noćni san tokom prvih mjeseci života. Djeca koja su duže i kvalitetnije spavala imala su manju vjerovatnoću razvoja određenih poteškoća povezanih s komunikacijom i ponašanjem.

S druge strane, bebe kojima je trebalo više vremena da zaspu ili su imale česta buđenja pokazivale su veći rizik od kasnijih razvojnih izazova.

Stručnjaci ipak naglašavaju da lošiji san ne znači automatski da će dijete razviti autizam. Smatraju da obrasci spavanja mogu poslužiti kao jedan od ranih pokazatelja koji bi roditeljima i ljekarima mogli pomoći da na vrijeme prepoznaju eventualne poteškoće i pruže odgovarajuću podršku.

Autizam je neurorazvojno stanje koje utiče na komunikaciju, ponašanje i socijalne interakcije, a stručnjaci ističu da su rana dijagnostika i pravovremena podrška izuzetno važni za razvoj djece.

Zbog toga sve više istraživanja pokušava pronaći rane znakove koji bi mogli pomoći porodicama i stručnjacima da reagiraju što ranije.