Ekrani koji odvlače pažnju postali su svakodnevica, s obzirom da većina kućanstava ima neki ekranizirani elektronski uređaj – televizor, računar, mobitel, tablet i drugi.
Za primjer uzimamo susjednu Hrvatsku, gdje je prije nekoliko godina Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i udruženje Hrabri telefon proveli prvo nacionalno istraživanje o predškolskoj djeci pred malim ekranima, a pokazalo je da djeca počinju koristiti elektronske uređaje u vrlo ranoj dobi.
S prvim rođendanom uz male ekrane vrijeme provodi 40 posto djece, s dvije godine taj se broj penje na 79 posto, a s četiri godine elektronske uređaje koriste gotovo svi (97 posto). Većini djece prvi je uređaj bio TV, a slijede ga mobitel i tablet, prenosi Hina.
Predškolska djeca pred ekranima dva do tri sata dnevno
Navedeni podaci ne govore samo o izloženosti djece tehnologiji, već i o nedovoljnom zajedničkom vremenu roditelja i djece. To vrijeme iznosi svega četiri-pet sati dnevno, a djeca rane i predškolske dobi provode pred ekranima dva do tri sata. Između ostalog, svaki treći roditelj nezadovoljan je kvalitetom vremena provedenim s djetetom koje je narušeno poslom koji nosi kući.
Nije rijetkost vidjeti da već dijete u kolicima drži pametni telefon, a to direktno utječe na razvoj govora. Naime, djetetov mozak najintenzivnije se i najbrže razvija do treće godine, a govor se uči tako što dijete gleda i sluša. Međutim, ekran ne daje odgovor, s njime nema komunikacije i dijete šuti. S vremenom se dijete sve više povlači u sebe, ne komunicira čak ni s vršnjacima. Stoga stručnjaci preporučuju da djetetu do treće godine života ne bi trebalo davati mobitele.
Realnost je upravo suprotna. Novija istraživanja pokazuju da je u prosjeku dijete prvi put izloženo digitalnim uređajima s četiri mjeseca.
Tablet ili mobitel zna koristiti 90 posto djece s dvije godine.
Predškolska djeca u prosjeku provedu dva do četiri sata pred ekranom, a čak 50 posto roditelja ne shvaća koliko je to štetno za djetetov razvoj.
Ekranizam utječe na emocionalni razvoj, komunikaciju, pažnju, a u ranijoj dobi i na razvoj govora jer se te sposobnosti razvijaju kroz istraživanje, igru i interakciju.
Šta se događa s mozgom?
Zbog dugotrajnog izlaganja ekranima ometa se spoznajni i socio-emocionalni razvoj što utječe na cjeloviti razvoj djeteta. Do pete godine razvija se 90 posto mozga, a ostatak se formira do 25. godine života.
Dječji mozak prima informacije i razvija se putem podražaja iz okoline.
U doticaju s podražajima, u mozgu se grade veze između živčanih stanica koje poslije pomažu boljoj komunikaciji različitih dijelova mozga, lakšem učenju i usvajanju novih informacija.
Beba i mobitel
U prvim godinama života tek se počinju razvijati bebina osjetila i dijelovi mozga, zaduženi za razumijevanje. Gledanje u ekrane za tako malu djecu predstavlja samo niz slika bez smisla koje ne mogu povezati u cjelinu. Ekrani su im privlačni zbog šarenila, boja i brze izmjene slika koja im održava pažnju.
Naviknuti na takve brze izmjene sadržaja, djeca teško usmjeravaju pažnju na igračke i slikovnice, one im postaju dosadne i spore te brzo gube koncentraciju. Dijete ne dobiva povratne informacije, ne razvija vlastiti sistem komunikacije kao u interakciji s drugom osobom, ne uči se saradnji, iskazivanju emocija i empatiji.
Posljedice ekranizma
- Nemogućnost fokusiranja na jednu aktivnost – kratka pažnja.
- Usporavanje govorno-jezičnog razvoja.
- Usporavanje razvoja kognitivnih funkcija mozga – mišljenje i pamćenje.
- Narušavanje kvalitete sna jer se ometa lučenje “hormona spavanja” – melatonina i istovremeno izazivanje frustracija kod djeteta.
- Dugotrajno gledanje uz sjedenje – pretpostavka za nastanak pretilosti.
- Poremećaj hranjenja – ekrani kao fokus za vrijeme hranjenja.
- Agresivno ponašanje kod djece.
Bez ekrana tijekom obroka
Rezultati prvog nacionalnog istraživanja pokazali su da svako treće dijete koristi mobitel za vrijeme obroka, a 90 posto djece koristi elektronske uređaje prije spavanja, što je suprotno pedijatrijskim preporukama.
Tokom obroka dijete treba biti fokusirano na obrok, a ne na ekran te razgovarati o okusima. Ako gledaju u ekran dok jedu, onda hranu ne žvaču, samo je progutaju.
Pretjerana izloženost ekranima može dovesti, naravno, do promjena u neurologiji mozga i postoje mnoga istraživanja koja to i potvrđuju.