Jedna navika mogla bi smanjiti rizik od raka prostate

Pored toga, naučna istraživanja ukazuju i na određene životne navike koje mogu utjecati na smanjenje rizika od obolijevanja.

Prema podacima relevantnih zdravstvenih organizacija, otprilike svaki osmi muškarac tokom života suoči se s dijagnozom raka prostate. Najveći broj oboljelih stariji je od 65 godina, a ova bolest je, odmah nakon raka pluća, jedan od vodećih uzroka smrtnosti od karcinoma u muškoj populaciji.

Znakovi koji se mogu javiti u ranoj fazi

U početku bolest često ne izaziva jasne tegobe, ali određeni simptomi mogu biti upozorenje. Stručnjaci savjetuju da se ljekaru treba javiti ukoliko se primijete:

• tragovi krvi u mokraći, zbog čega ona može promijeniti boju
• prisustvo krvi u sjemenoj tečnosti
• češća potreba za mokrenjem, posebno tokom noći
• otežano započinjanje mokrenja ili slab mlaz

Iako ovi simptomi ne moraju nužno značiti rak, važno je da ih procijeni stručna osoba.

Simptomi u uznapredovaloj fazi

Kada bolest napreduje, mogu se pojaviti ozbiljnije tegobe. Među njima su:

• nevoljno zadržavanje ili otjecanje mokraće
• bolovi u donjem dijelu leđa ili kostima
• problemi s erekcijom
• izražen umor i opća slabost
• nenamjeran gubitak tjelesne težine
• slabost u rukama ili nogama

Šta može smanjiti rizik?

Osim zdrave prehrane, fizičke aktivnosti i redovnih pregleda, pojedine studije ukazuju i na povezanost učestalosti ejakulacije s manjim rizikom od razvoja raka prostate. Istraživanje provedeno na velikom broju muškaraca pokazalo je da oni koji češće ejakuliraju tokom mjeseca imaju manju vjerovatnoću da će kasnije oboljeti od ove bolesti.

Naučnici su analizirali podatke prikupljene tokom gotovo dva desetljeća i zaključili da je veća učestalost ejakulacije povezana s nižim rizikom, naročito kada je riječ o blažim oblicima raka prostate. Iako to ne predstavlja garanciju zaštite, rezultati sugeriraju da određene prirodne fiziološke aktivnosti mogu imati povoljan učinak na zdravlje prostate.

Ljekari ipak naglašavaju da nijedna pojedinačna navika ne može zamijeniti redovne preglede i razgovor sa zdravstvenim radnicima, posebno kod muškaraca koji imaju porodičnu historiju ove bolesti ili pripadaju rizičnijim starosnim skupinama.