Saznajte šta su double i triple testovi te kada, kako i zbog čega se rade

Double test je screening test, ne dijagnostički test, koji se radi između 11. i 13. sedmice trudnoće plus šest dana s ciljem otkrivanja povišenog rizika fetusa za nastanak određenih vrsta aneuploidija, u ovom konkretnom slučaju kao screening metoda za otkrivanje povišenog rizika za nastanak Downovog sindroma (trisomija 21), trisomije 13 i trisomije 18.

"Najčešće korišteni metod probira u prvom trimestru Double test koristi parametre debljine nuhalnog nabora (dobijenog ultrazvučnim mjerenjem nuhalnog nabora u prvom trimestru), vrijednosti PAPP-A (plazma protein povezan s trudnoćom) i HCG nivoa ili slobodnog Beta HCG serumskog nivoa, zajedno s parametrima starosti majke, njene tjelesne težine, rase i tačnom gestacijskom starošću fetusa koji zovemo kombiniranim probirom. Pomoću dobijenih podataka se potom izračunava rizik. Rezultate samog testa tumači vaš nadležni ginekolog na osnovu referentnih vrijednosti", objašnjava ginekologinja Aida Bjelopoljak.

Na osnovu rezultata ovog testa ginekolog koji je zadužen za vašu trudnoću ukazuje na eventualne dalje dijagnostičke pretrage s ciljem utvrđivanja tačne dijagnoze.

"Double test ima tačnost detekcije pacijentica povišenog rizika izmedju 79 i
87 posto, s 5 posto lažno pozitivnih rezultata. Detekcija za trisomije 18 i 13 je u prosjeku 90 posto, sa 2 posto lažno pozitivnih rezultata. Dob majke svakako utječe na rezultat izračunavanja te je tačnost samog testa kod žena mlađih od 35 godina od 67 do 75 posto, dok kod žena starijih od 35 godina tačnost detekcije iznosi između 90 i 95 posto, s tim da u toj dobi procent lažno pozitivnih rezultata iznosi između 15 i 22 posto", kazala je dr. Bjelopoljak.

Test se izvodi tako što se uzme uzorak krvi majke u nadležnoj laboratoriji, a nakon što vaš nadležni ginekolog prethodno izmjeri debljinu nuhalnog nabora, te popuni obrazac s ostalim potrebnim podacima. Uzorak krvi se u principu mora uzeti isti dan nakon ultrazvučnog pregleda s ciljem dobijanja što tačnijih rezultata.

Triple test

Triple test se izvodi na isti način kao i double test. Ovaj test je također jedna od metoda probira koja se koristi u drugom trimestru trudnoće, između 14. i 22. sedmice gestacije, idealno između 16. i 18. sedmice trudnoće, s ciljem otkrivanja povišenog rizika za aneuplodije (hromosomske abnormalnosti ako se izvodi zajedno s double testom) te probira pacijentica s povišenim rizikom za nastanak defekata neuralne cijevi.

"Triple test koristi serumski nivo AFP (nivo serumskog alfa feto proteina kod majke), HCG ili slobodne podjedinice B HCG te vrijednost nekonjugiranog estradiola uE3 uz opće podatke o starosti majke, njenoj tjelesnoj težini, rasi, broju fetusa te uz tačne podatke o starosti trudnoće. Na osnovu dobijenih vrijednosti izračunava se rizik", objašnjava ginekologinja Bjelopoljak.

Stopa otkrivanja povišenog rizika kod triple testa je u prosjeku između 61 i 70 posto sa 0,5 posto lažno pozitivnih rezultata.

"Važno je napomenuti da postojanje niskog rizika dobijenog double i triple testom ne isključuje postojanje neke od navednih abnormalnosti. Kao što ni postojanje povišenog rizika nužno ne znači postojanje patologije fetusa i zahtijeva dalju dijagnostičku obradu. Po preporukama ACOG-a (American College of Obstetricians and Gynacologist) svaka žena koja se javi na pregled u prvom trimestru trudnoće indicirana je za probir ovim vrstama testova", rekla nam je dr. Bjelopoljak.

U slučaju izračunavanja povišenog rizika nekim od ovih testova, preporučuje se uraditi amniocentezu, CVS ili analiziranje slobodne DNA fetusa u krvi majke nekim od modernih dijagnostičkih testova koji se rade u privatnim genetičkim laboratorijama, a koji u prosjeku pružaju tačnost detekcije od 98 posto, prenosi Klix.ba.