Kako roditeljska očekivanja oblikuju mentalno zdravlje mladih?

Razgovarali smo sa Majom Savanović Zorić, psihologom i sistemskim porodičnim psihoterapeutom, kako bismo bolje razumjeli ove trendove i ulogu roditelja u njihovom rješavanju.

Zašto sve više mladih ima probleme sa samopovređivanjem ili kontrolom bijesa? Prema riječima Maje Savanović Zorić, ovo je posljedica različitih faktora koji oblikuju život mladih. Socijalni pritisci, nedostatak emocionalnih vještina i neadekvatno suočavanje sa stresom mogu dovesti do traženja alternativnih načina izražavanja, poput samopovređivanja ili bijesa.

Kakvu ulogu imaju očekivanja očeva ili majki u ovim situacijama? Očekivanja roditelja igraju ključnu ulogu u formiranju ponašanja djece. Očevi i majke prenose svoje obrasce ponašanja i stavove na svoju djecu, što može uticati na razvoj njihovih emocionalnih vještina i sposobnosti upravljanja bijesom ili stresom. Očekivanja temeljena na rodnim stereotipima, poput "budi jak kao muškarac“, "što plačeš kao neka curica“ ili "budi tiha i mirna kao dama", mogu ograničiti djetetovu slobodu izražavanja i dovesti do problema. Dakle, vrlo je jednostavno. Ako se od djevojčica očekuje da budu "uredne" i "tihe", mogu potisnuti svoje emocije, dok se od dječaka može očekivati da budu "hrabri" i "jaki", što ih može ograničiti u izražavanju ranjivosti i izazvati probleme s bijesom.

Kako roditelji mogu podržati svoju djecu u prevladavanju ovih izazova? Studije pokazuju da neadekvatna pažnja ili pretjerana kontrola roditelja mogu izazvati osjećaj nemoći i frustracije kod mladih, što može rezultirati traženjem negativnih načina izražavanja emocija poput samopovređivanja ili izbijanja bijesa. Podrška roditelja je veoma bitna. Razumijevanje, pravilno postavljanje granica, stvaranje otvorenog i podržavajućeg okruženja u kojem se mladi osjećaju sigurno izražavati svoje emocije je neophodno. Treba podsticati dijalog o emocijama i pružiti alate i strategije za suočavanje sa stresom i bijesom na zdrav način.

Roditelji trebaju izvijestiti o uticaju njihovih očekivanja i uvjerenja na mentalno zdravlje njihove djece te ih podstaknuti da koriste otvorenost, podršku i empatiju u odgoju svoje djece. Mladima treba poručiti da je u redu biti ranjiv i izražavati emocije te da potraže pomoć kad god je to potrebno kako bi se izbjegli ozbiljniji problemi s mentalnim zdravljem i kako bi naučili zdrave strategije suočavanja i prevladavanja svojih emocionalnih teškoća, poruka je Maje za kraj.