Ne brinite ako ste zaboravni: Vaš mozak možda radi upravo ono što treba

Iako zaboravljanje često doživljavamo kao nedostatak, stručnjaci tvrde da ono zapravo ima važnu ulogu u načinu na koji naš mozak funkcioniše.

Profesor Charan Ranganath u knjizi „Zašto pamtimo: Nauka o sjećanju i kako nas oblikuje“, o kojoj piše The Guardian, objašnjava da ljudski mozak nije stvoren da zapamti svaki detalj koji doživimo.

Zaboravljanje nije mana

Prema njegovim riječima, većina događaja koje doživimo tokom dana nestane iz sjećanja za manje od 24 sata – i upravo je to korisno.

Kada bismo pamtili svaki prolazni susret, čekanje u redu, vožnju liftom ili druge nevažne trenutke, mozak bi bio preopterećen informacijama, a pronalaženje onih koje su zaista važne bilo bi mnogo teže.

Drugim riječima, zaboravljanje omogućava da u sjećanju ostane ono što nam je zaista potrebno.

Pamćenje nije arhiva prošlosti

Ako svrha pamćenja nije da sačuva svaki trenutak našeg života, čemu onda služi?

Ranganath, koji više od dvije decenije proučava epizodičko pamćenje, objašnjava da nam ono omogućava da se prisjećamo ličnih iskustava i da se, barem u mislima, vratimo u određeni trenutak iz prošlosti.

Na taj način miris svježe pečenog peciva može probuditi uspomenu na doručak kod bake, dok nas poznata pjesma može vratiti u vrijeme prvog poljupca ili nekog drugog važnog događaja.

Istraživanja pokazuju da se prilikom prisjećanja mozak djelimično vraća u stanje u kojem je bio kada je uspomena nastala, zbog čega nam neka sjećanja djeluju izuzetno stvarno.

Upravo zato, ako izgubite ključeve ili neki drugi predmet, može pomoći da u mislima pokušate rekonstruisati posljednji trenutak kada ste ih vidjeli. Prisjećanje detalja iz tog trenutka često olakšava pronalazak izgubljenog predmeta.

Sjećanja nam pomažu da razumijemo sadašnjost

Pamćenje nije važno samo zbog prošlih događaja, već nam pomaže i da se snađemo u svakodnevnim situacijama.

Kod osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti ovaj mehanizam ozbiljno je narušen, zbog čega često imaju osjećaj dezorijentisanosti i gubitka osjećaja za prostor i vrijeme.

Zašto pamćenje slabi s godinama?

Epizodičko pamćenje omogućava nam i da zamišljamo različite životne scenarije i razmišljamo o tome kako bi stvari izgledale da smo nekada donijeli drugačije odluke.

Međutim, ta sposobnost s godinama postepeno slabi.

Ranganath objašnjava da je jedan od razloga promjena u prefrontalnom korteksu, dijelu mozga koji učestvuje u stvaranju i korištenju epizodičkog pamćenja.

Ovaj dio mozga razvija se tokom djetinjstva i adolescencije, punu zrelost dostiže u mlađoj odrasloj dobi, a zatim njegova funkcija polako počinje slabiti, već od tridesetih godina života.

Mozak možda radi upravo ono što treba

Ipak, profesor smatra da slabljenje pamćenja ne treba posmatrati isključivo kao problem.

Prema njegovom mišljenju, mozak se tokom života prilagođava različitim potrebama.

Dok je mlađim ljudima bilo važno usvajati nove informacije, pronalaziti hranu, razlikovati prijatelje od neprijatelja i brinuti o porodici, starije generacije imale su važnu ulogu u prenošenju iskustva i znanja.

Zbog toga, kako starimo, stvaranje novih uspomena postaje manje važno od korištenja mudrosti i iskustava koje smo već stekli.

Kako zaključuje profesor Charan Ranganath, sljedeći put kada se zapitate zašto ste nešto zaboravili, možda će vas utješiti pomisao da vaš mozak radi upravo onako kako ga je evolucija oblikovala.