Svjetski dan mentalnog zdravlja: Kada tiho trpimo, a vrišti nam duša - treba prestati biti tabu!

Svake godine 10. oktobra cijeli svijet obilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja, s ciljem podizanja svijesti o važnosti psihičkog blagostanja, uklanjanja stigme i osnaživanja podrške onima kojima je ona potrebna.
Ovaj dan je prvi put obilježen 1992. godine, na inicijativu Svjetske federacije za mentalno zdravlje (WFMH).
Prvih godina nije imao konkretnu temu, ali se ubrzo počeo fokusirati na aktuelna pitanja iz oblasti mentalnog zdravlja. Danas je to globalna kampanja koju podržavaju Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i brojne zdravstvene institucije širom svijeta.
Mentalno zdravlje u vremenu stalnih kriza
Ovogodišnja tema posebno naglašava uticaj ponovljene izloženosti kriznim vijestima i sukobima na naše mentalno zdravlje. U svijetu u kojem smo svakodnevno izloženi negativnim informacijama — ratovi, prirodne nepogode, ekonomska neizvjesnosti, ni oni koji nisu direktno pogođeni takvim događajima ne ostaju pošteđeni posljedica.
Naučna istraživanja potvrđuju da stalna izloženost negativnim vijestima povećava rizik od stresa, anksioznosti i osjećaja bespomoćnosti. Istovremeno, istraživanja također pokazuju da pozitivni primjeri borbe i oporavka mogu imati zaštitni psihološki uticaj, poznat kao Papageno efekt.
Šta je zapravo mentalno zdravlje?
Prema definiciji WHO-a, mentalno zdravlje nije samo odsustvo bolesti, već stanje dobrobiti u kojem osoba može da se nosi sa svakodnevnim stresovima, radi produktivno i doprinosi svojoj zajednici.
Mentalno zdravlje se može posmatrati kao kontinuum – od zdravog stanja, preko ranjivosti, do izraženih problema i poremećaja. To znači da svako od nas, u određenim trenucima života, može biti u potrebi za dodatnom podrškom.
Izazovi dostupnosti pomoći
U brojnim zemljama, pa i u našem regionu, još uvijek postoji nedostatak dostupnih i besplatnih usluga psihološke podrške. Osim toga, stigmatizacija i neinformiranost dodatno otežavaju ljudima da na vrijeme potraže pomoć.
Prema podacima WHO-a, čak 75% osoba s ozbiljnim mentalnim poremećajima u niskim i srednje razvijenim zemljama ne dobija adekvatnu terapiju. U kriznim situacijama, poput ratova ili prirodnih katastrofa, ove potrebe postaju još izraženije, a pristup pomoći još ograničeniji.
Šta možemo učiniti – kao pojedinci i društvo?
Mentalno zdravlje se ne gradi samo u ordinacijama.
Ono počinje u porodici, na radnom mjestu, u školama i među prijateljima.
Evo nekoliko ključnih preporuka:
- Ograničite konzumaciju vijesti, posebno ako vam štete – birajte provjerene izvore i napravite vremenska ograničenja.
- Razvijaj ličnu otpornost – kroz fizičku aktivnost, kvalitetan san, zdrave navike i emocionalnu pismenost.
- Pričaj o problemima – sa prijateljima, porodicom ili stručnjacima. Razgovor je često prvi korak ka olakšanju.
- Ne zaboravi na druge – pokažite empatiju, slušajte, i ako možete, ponudite podršku onima koji se povlače i pate u tišini.
- Uključite se – bilo kroz podršku kampanjama, edukacije, radionice ili jednostavno tako što ćete normalizirati razgovor o mentalnom zdravlju.