Brže hodanje moglo bi biti važno za zdravo starenje: Šta otkriva tempo kojim hodate?

Istraživanja već godinama povezuju tempo hoda s fizičkim stanjem, a novija saznanja ukazuju i na vezu između očuvane brzine kretanja i zdravlja mozga.

Posebno su zanimljivi takozvani „super hodači“ – starije osobe koje i u poznijim godinama zadržavaju brzinu hodanja neuobičajeno visoku za svoju dob. U istraživanju koje je obuhvatilo gotovo 5.000 starijih osoba, upravo je ova grupa pokazala bolje rezultate kada je riječ o očuvanju kognitivnih sposobnosti.

Prema navedenim podacima, osobe koje su zadržale vrlo brz tempo hodanja imale su 48 posto manji rizik od kognitivnog propadanja.

Šta hodanje govori o organizmu?

Hodanje izgleda jednostavno, ali iza svakog koraka zapravo stoji saradnja brojnih sistema u tijelu.

Mozak mora pratiti okolinu i koordinirati pokrete, mišići osiguravaju snagu, srce i krvotok dopremaju energiju, dok ravnoteža i pokretljivost zglobova omogućavaju stabilno kretanje.

Zato se brzina hodanja često posmatra kao svojevrsni pokazatelj općeg fizičkog stanja. Ako osoba godinama može zadržati siguran i prirodno brz korak, to može biti znak da različiti sistemi organizma dobro funkcionišu.

Ipak, važno je napraviti razliku: brže hodanje samo po sebi nije dokaz da će neko živjeti duže ili izbjeći demenciju. Istraživanja uglavnom pokazuju povezanost, a ne uzročno-posljedičnu vezu.

Drugim riječima, nije dovoljno samo odlučiti da ćete od danas hodati što brže.

Nije cilj juriti, već imati dobru osnovu

Stručnjaci upozoravaju da forsiranje brzine bez pravilne tehnike može napraviti više štete nego koristi.

Mnogo je korisnije prvo poraditi na snazi, ravnoteži, kondiciji i načinu kretanja. Kada su te osnove dobre, veća brzina može doći prirodno.

Jedan jednostavan način da provjerite svoju sposobnost jeste da se zapitate možete li bez problema ubrzati kada situacija to zahtijeva – naprimjer, kada prelazite ulicu, žurite na autobus ili hodate uzbrdo.

To nije medicinski test, ali može biti zanimljiv pokazatelj toga koliko ste pokretljivi u svakodnevnom životu.

Koliko je 100 koraka u minuti?

Kao okvirna smjernica često se spominje oko 100 koraka u minuti za hodanje umjerenim intenzitetom kod zdravih odraslih osoba.

Međutim, ne postoji jedan idealan broj koji odgovara svima. Tempo zavisi od dobi, kondicije, zdravstvenog stanja i drugih individualnih faktora.

Zato nema potrebe da se opterećujete štopericom i pokušavate pogoditi određenu brojku. Mnogo je važnije da se redovno krećete i da s vremenom zadržite ili unaprijedite sposobnost sigurnog hodanja.

Brže hodanje je i svojevrstan trening za mozak

Jedan od zanimljivijih dijelova priče jeste upravo veza hodanja i mozga.

Dok hodamo, mozak neprestano obrađuje informacije iz okruženja, procjenjuje položaj tijela, prati podlogu, održava ravnotežu i usklađuje rad brojnih mišića.

Zbog toga hodanje nije samo mehaničko pomjeranje nogu. Ono uključuje složenu saradnju mozga i cijelog tijela.

To ne znači da će brzo hodanje spriječiti demenciju, ali činjenica da se način hodanja može povezati s kognitivnim zdravljem daje dodatni razlog da ovu jednostavnu aktivnost ne zanemarujemo.

Kako postepeno ubrzati tempo?

Ako inače hodate sporije, nema potrebe da odmah pokušavate održavati brz tempo cijele šetnje.

Jedan jednostavan pristup je da tokom uobičajene šetnje ubacite nekoliko kraćih dionica bržeg hoda. Nakon toga se vratite na svoj normalni ritam pa ponovite.

Prije ubrzavanja obratite pažnju na držanje. Leđa neka budu uspravna, a pokret kontrolisan. Brži korak ne bi trebao značiti naginjanje tijela prema naprijed ili gubljenje ravnoteže.

S vremenom možete produžavati intervale, ali uvijek u granicama koje su vam ugodne i sigurne.

Ne zaboravite na najvažnije – redovno kretanje

Priča o „super hodačima“ ne znači da svi moramo pretvoriti svakodnevnu šetnju u utrku.

Za zdravije starenje važnije je ostati fizički aktivan, manje sjediti i redovno se kretati nego juriti za određenim brojem koraka ili brzinom.

Ako možete hodati brže bez nelagode, postepeno ubacivanje življeg tempa može biti dobar način da šetnja postane malo intenzivnija. A ako vam je uobičajeni tempo sporiji, i dalje vrijedi – svaki redovan oblik kretanja bolji je od dugotrajnog sjedenja.