Psiholozi upozoravaju: Emocije i stres često nas tjeraju na prejedanje

Emocije, stres, umor i svakodnevne navike mogu imati mnogo veći utjecaj na prehranu nego što mislimo.

Psiholozi ističu da prejedanje najčešće nastaje postepeno, kroz male svakodnevne obrasce kojih često nismo ni svjesni. Hrana tada postaje odgovor na dosadu, nervozu, iscrpljenost ili potrebu za utjehom, a ne samo način da utažimo glad.

Jedan od najčešćih okidača je sama prisutnost hrane. Otvorene grickalice na stolu, miris peciva ili slatkiši u kuhinji lako nas navedu da jedemo i kada nismo gladni. Slično se događa i u društvenim situacijama, kada jedemo jer svi oko nas jedu ili zato što ne želimo odbiti ponuđenu hranu.

Stručnjaci upozoravaju da su emocije posebno snažan faktor. Nakon stresnog dana mnogi posegnu za brzom i kaloričnom hranom kako bi se nakratko osjećali bolje. Umor također igra veliku ulogu jer tada donosimo impulsivne odluke i češće biramo hranu bogatu šećerom i mastima.

Problem dodatno stvaraju navike povezane s određenim aktivnostima. Gledanje televizije, rad za računarom ili vožnja kod mnogih ljudi automatski izazivaju potrebu za grickanjem, čak i bez osjećaja gladi.

Psiholozi savjetuju da je prvi korak ka promjeni upravo prepoznavanje situacija koje nas navode na prejedanje. Kada osoba postane svjesna svojih obrazaca ponašanja, lakše može razlikovati fizičku glad od emocionalne potrebe za hranom.

Preporučuje se planiranje obroka, izbjegavanje jedenja direktno iz pakovanja, kao i stvaranje zdravijih rutina poput šetnje, razgovora ili kratkog odmora umjesto posezanja za hranom u stresnim trenucima.

Stručnjaci naglašavaju da povremeno prejedanje nije razlog za osjećaj krivice, ali je važno razumjeti šta stoji iza takvog ponašanja kako bi odnos prema hrani bio zdraviji i uravnoteženiji.