Djeca jedinci sklonija gojaznosti

Istraživanje turskih naučnika pokazalo je da su djeca jedinci više podložni gojaznosti.

Naučnici sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Ankari izvršili su istraživanje o povezanosti prehrambenih navika i sklonosti gojaznosti. Istraživanje je urađeno na 3.000 djece uzrasta od 11 do 14 godina.

Kada je riječ o djeci koja imaju braću i sestre, od ukupnog broja ispitanika njih 4,6 posto je imalo blagu gojaznost, dok je 4,7 posto djece imalo ozbiljnijih problema sa kilažom. S druge strane, kod djece bez braće i sestara situacija je nešto ozbiljnija. Kod 7,7 posto je zabilježen blagi oblik gojaznosti, dok je kod 7,1 posto djece gojaznost bila izražena.

Osim toga rezultati istraživanja su pokazali da i zaposlenje majke igra ulogu u sklonosti gojaznosti njihove djece.

"Kod djece čije su majke nezaposlene lagani vid gojaznosti je zabilježen u procentu od 4,8, dok je je ta brojka kod djece čije majke rade 5,7 posto. Gojaznost je prisutnija kod djece čije su majke u radnom odnosu, tj. koje redovno odlaze na posao. U odnosu na njih djeca čije majke ne rade imaju 0,9 posto manju šansu da budu podložna gojaznosti", navodi se u rezultatu istraživanja.

Rezultati su pokazali interesantnu povezanost očeva sa sklonošću gojaznosti njihove djece.

"Kod djece čiji očevi ne rade zabilježena je gojaznost u visini 7,6 posto, dok je kod djece čiji očevi rade gojaznost 4,9 posto", što ukazuje da nezaposlenost očeva uvećava dječju sklonost gojaznosti za 2,7 posto.

Rezultati istraživanja uzeli su u obzir i način i sredinu u kojoj se djeca hrane. Djeca koja doručkuju u svom domu zajedno sa roditeljima znatno su manje izložena gojaznosti. Među tom djecom zabilježeno je 1,4 posto slučajeva lakšeg oblika pretilosti, te 3,4 posto izražene gojaznosti. Na drugoj su strani djeca koja nisu imala porodične doručke. Kod njih je zabilježeno 3,7 posto lakše i 2,2 posto izražene gojaznosti.

Korištenje računara i gledanje televizije takođe se dovodi u vezu sa viškom kilograma. Kod djece koja su gledala televiziju do jedan sat zabilježeno je 4,3 posto slučajeva gojaznosti, 4,6 posto kod djece koja su gledala televiziju između jedan i dva sata, 6,1 posto kod djece koja su gledala televiziju 2-3 sata, dok je taj procenat čak 6,5 kod djece koja su televiziju gledala više od četiri sata.

(NN)