Snažna fizička privlačnost je ono što zovemo hemijom, kada vas neko toliko privlači da imate fizičke simptome - „leptirića“ u stomaku, kratkog daha, širenja zenica, znojenja dlanova…
Čista hemija može biti intenzivna u odnosu na nekog koga uopšte ne poznajete, najočiglednija je na početku veze i može ostati sastavni dio dubljeg odnosa. Fizička privlačnost je često neophodna, da bismo se emocionalno angažovali, ali je iz istog razloga opasna – možemo upasti u zamku hemije i pomiješati je sa ljubavlju i intimnošću.
Mozak se može poigrati sa našim srcima, jer proizvodi hemiju koja podstiče strast i osjećanja, koji se filtriraju kroz modele naših stilova privrženosti – i vrlo brzo ono što je počelo kao jednostavna fizička privlačnost može postati vrlo komplikovano, piše Wannabe magazine.
Kako se razvijaju fizička privlačnost i hemija?
Sve je u glavi – u hipotalamusu, konkretno. Kada nas neko privlači, mozak podstiče proizvodnju testosterona i estrogena, koji pokreću seksualnu želju. Oslobađaju se visoki nivoi dopamina i norepinefrina, od čega se osjećamo energično i euforično, kao opijeni. To je onaj hemijski koktel zbog kog gubimo apetit i miran san – uzbuđeni smo i pitamo se da li je moguće da smo se već zaljubili i svjesni smo da smo pod nekim uticajem.
Fizička privlačnost koju osjećamo kao magnetsku, pod uticajem seksualne hemije može dovesti do uzbudljivih i intenzivnih kratkoročnih veza i intimnih susreta. Odnosi koji se zasnivaju na fizičkom zadovoljstvu mogu da funkcionišu, sve dok smo svjesni kako stvari zaista stoje – ne možemo (i ne želimo) da odolimo požudi, ali drugu osobu ne poznajemo i ne možemo govoriti o ljubavi.
Iako uključuje i obuhvata i fizičku privlačnost, ljubav je mnogo više od toga. U svojim daljim razvojnim fazama, ljubav je mnogo više i od osećanja i vezanosti.
Skrieveni simptomi visokog krvnog pritiska
