Odsustvo očinske bliskosti oblikuje samopouzdanje i odnose kćerki

Psihoterapeutkinja Maja Ušioko (Mayya Ushioko) istakla je da se posljedice, makar potisnute, manifestuju kasnije – u tome kako žene vide sebe, traže ljubav i grade odnose.

Kako odsustvo oca oblikuje psihu djevojčica

Prema podacima Psychology Today, kćerke koje su imale emocionalno nedostupnog oca često doživljavaju njegovu hladnoću kao poruku: “Šta nije u redu sa mnom?” — što vodi ka dugotrajnim kompleksima manje vrijednosti . Ova rana može da blokira njihov razvoj samopouzdanja, stvara preveliku potrebu za potvrdom izvana i strah od odbacivanja .

Brojne studije, uključujući i analize Jungiјanske psihologije, ukazuju da takve djevojke imaju teškoće u postavljanju granica, razvijanju zdravih odnosa i često se vežu za emocionalno nedostupne partnere — podsjetnik na obrazac iz djetinjstva .

Negativni efekti koji pratе kroz život

Nisko samopoštovanje i strah od napuštanja – osjećaju da nisu dovoljno dobre i stalno strahuju da će ih voljene osobe ostaviti.
Potreba za vanjskom validacijom – traže potvrdu, posebno od partnera, kako bi se osjećale vrijedne.
Emocionalna nesigurnost i nerazvijena sposobnost intimnosti – imaju poteškoće u uspostavljanju dubokih, sigurnih odnosa.
Ponovno biranje emocionalno distanciranih partnera – žele “popraviti” ono što im je ranije bilo uskraćeno, ali ponavljaju slične obrasce.

Studija objavljena u Verywell Mind dodaje kako očeva distanca utiče i na tendenciju perfekcionizma, problema sa postavljanjem granica i razvoj simptoma naučene nemoći – jer dijete gubi osjećaj kontrole nad vlastitim životom.

Put ka iscjeljenju

Termin "father wound" označava višedecenijski emocionalni uticaj koji duboko oblikuje karakter i odnos prema svijetu attachmentproject.com. Ipak, istraživanja i stručnjaci naglašavaju: svjesno suočavanje s tim bolom i rada na sebi dio su ozdravljenja.

Terapija bazirana na razvoju sigurnog stila privrženosti, prepoznavanje emocionalnog siromaštva i izgradnja unutrašnje vrijednosti pomažu ženama da prestanu tragati za ljubavlju na pogrešnim mjestima. Fokus na ličnom rastu, emocionalnosti i samoprihvaćanju vodi ka zdravijim vezama sa sobom i drugima .

Odsustvo očinske topline ostavlja dugospečene, emocionalne rane, ali nije završetak priče. Svjesno suočavanje, ljubav prema sebi i terapijska podrška otvaraju put ka autentičnoj snazi i zdravim, dubokim odnosima – temeljenim na sigurnosti, a ne nedostatku.