Tea Bošković: "Potisnute emocije vraćaju se kroz tijelo i anksioznost"

Kroz individualno savjetovanje i psihoterapijski proces, poseban fokus stavlja na emocionalnu pismenost, razvoj ličnih granica i razumijevanje unutrašnjih obrazaca koji oblikuju naše odnose i životne izbore.

U razgovoru za ČuvajZdravlje.ba govori o svom profesionalnom putu, značaju integrativne psihoterapije, utjecaju savremenog društva na mentalno zdravlje te o važnosti rada na sebi kao temelja svake trajne promjene.

View this post on Instagram

A post shared by Tea Boskovic (@psiholog.teaboskovic)

Rano interesovanje za ljudsku psihu kao temelj profesionalnog puta

Tea ističe da je još u ranoj dobi počela primjećivati koliko su ljudske priče slojevite i koliko nevidljivi unutrašnji procesi utiču na ponašanje, emocije i odnose. Upravo ta fascinacija dubinom ljudske psihe bila je ključna u njenom izboru studija psihologije.

Za nju ovaj poziv nije bio samo akademska odluka, već prirodan nastavak želje da razumije ljude i da kroz stručno znanje doprinese stvarnoj i održivoj promjeni u njihovim životima. Spoj nauke i humanosti, kako naglašava, predstavlja osnovu njenog profesionalnog identiteta.

Produbljivanje znanja kroz integrativnu psihoterapiju

Nakon završenog magisterija, odlučila je upisati petogodišnju edukaciju iz integrativne psihoterapije sa psihodinamskom podlogom. Tokom rada s klijentima postalo joj je jasno da teorijsko znanje treba nadograditi iskustvenim pristupom koji omogućava dublje razumijevanje čovjeka.

Integrativni pristup podrazumijeva fleksibilnost u korištenju različitih terapijskih metoda, dok psihodinamska osnova omogućava istraživanje nesvjesnih procesa, ranih relacijskih obrazaca i emocionalnih zapisa iz prošlosti. Tea naglašava da upravo ova kombinacija daje širinu i dubinu radu – jer se ne fokusira samo na simptome, već na njihove korijene.

Takav pristup, smatra ona, omogućava autentičniju i dugoročniju promjenu, jer se radi na unutrašnjim obrascima koji oblikuju sadašnje iskustvo.

View this post on Instagram

A post shared by Tea Boskovic (@psiholog.teaboskovic)

Društvene mreže i emocionalni paradoks savremenog doba

Govoreći o utjecaju društvenih mreža, Tea opisuje savremeno društvo kao prostor emocionalnog paradoksa – tehnički smo povezaniji nego ikada, ali mnogi ljudi osjećaju usamljenost i unutrašnju izolaciju.

Problem, prema njenim riječima, nije sama tehnologija, već način na koji se koristi. Često se prezentira idealizirana verzija života, što potiče poređenje i osjećaj nedovoljnosti. U takvom kontekstu autentične emocije, naročito one teške, nerijetko ostaju potisnute.

Kontinuirano izlaganje savršenim prikazima tuđih života može dovesti do toga da ljudi svoje nesigurnosti, tugu ili umor doživljavaju kao lični neuspjeh. Dugoročno potiskivanje emocija, objašnjava iz psihodinamske perspektive, ne znači njihovo nestajanje – one se mogu manifestovati kroz anksioznost, hronični umor, somatske tegobe ili osjećaj praznine.

Ipak, društvene mreže mogu imati i pozitivnu ulogu kada se koriste svjesno – kroz edukativni sadržaj, podršku i otvaranje tema o mentalnom zdravlju.

View this post on Instagram

A post shared by Tea Boskovic (@oaza_uma)

Zašto je postavljanje zdravih granica izazov?

Mnogi ljudi teško postavljaju granice jer tokom odrastanja nisu imali priliku da ih nauče kroz primjer. U nekim okruženjima ugađanje drugima predstavljalo se kao znak dobrote, što kasnije može dovesti do osjećaja krivice kada osoba pokuša zaštititi vlastite potrebe.

Postavljanje granica zahtijeva samosvijest, emocionalnu zrelost i spremnost da se podnese nelagoda koja može nastati u odnosima. Ipak, upravo su granice temelj zdravih i stabilnih odnosa, jer omogućavaju ravnotežu između bliskosti i lične autonomije.

Hronični umor i pritisak da budemo “dovoljno dobri”

Sve više ljudi traži pomoć zbog simptoma hroničnog umora i anksioznosti. Tea to povezuje s konstantnim pritiskom savremenog društva da budemo uspješni u svim životnim ulogama istovremeno.

Perfekcionizam, stalno poređenje i unutrašnja potreba da se postigne više nego što je realno moguće stvaraju kontinuiranu aktivaciju nervnog sistema. To dugoročno vodi iscrpljenosti, nesanici, napetosti i smanjenoj koncentraciji. Tijelo, kako naglašava, često šalje signale kada je unutrašnji pritisak prevelik.

Šta znači cjelovit pristup u terapijskom radu

Integrativna psihoterapija podrazumijeva sagledavanje osobe u njenoj ukupnosti – kroz emocije, tjelesne reakcije, uvjerenja, odnose i životnu priču. Fokus nije isključivo na simptomu, već na razumijevanju cjelokupnog konteksta u kojem se poteškoće pojavljuju.

Rad se prilagođava individualnim potrebama klijenta – nekada je naglasak na emocionalnom iskustvu, nekada na kognitivnim obrascima ili tjelesnim senzacijama. Cilj je postizanje dublje integracije i promjene načina na koji osoba doživljava sebe i svijet oko sebe.

View this post on Instagram

A post shared by Tea Boskovic (@psiholog.teaboskovic)

Online savjetovanje i osjećaj sigurnosti

Online psihološko savjetovanje mnogim klijentima olakšava prvi korak, jer boravak u vlastitom prostoru smanjuje početnu anksioznost i osjećaj izloženosti. Ovaj format omogućava veću dostupnost, posebno osobama koje žive u manjim sredinama, u inostranstvu ili imaju ograničenu mobilnost.

Tea naglašava da kvalitet terapijskog odnosa ostaje ključan bez obzira na format rada. Uz adekvatnu strukturu i profesionalni pristup, moguće je ostvariti jednako dubok terapijski proces, uz stalnu procjenu šta je optimalno za svakog pojedinačnog klijenta.

View this post on Instagram

A post shared by Tea Boskovic (@psiholog.teaboskovic)

Rad na sebi kao osnova promjene

Prema njenom iskustvu, ljudi često pokušavaju promijeniti okolnosti ili druge osobe, dok je stvarna i dugoročna promjena moguća tek kada se fokus usmjeri prema vlastitim obrascima. U bliskim odnosima nerijetko nesvjesno ponavljamo naučene modele ponašanja, zbog čega je samorefleksija ključna.

Rad na sebi zahtijeva spremnost na suočavanje s vlastitim emocijama i odgovornost za lične reakcije. Iako je zahtjevniji, upravo je to put ka zdravijim, stabilnijim i autentičnijim odnosima.

Emocionalna navika koja najviše opterećuje savremenog čovjeka

Tea izdvaja hronično potiskivanje emocija uz stalno funkcionisanje „preko sebe“ kao jednu od najštetnijih navika današnjice. Takav obrazac vodi u iscrpljenost i unutrašnje preopterećenje.

Promjena počinje razvojem emocionalne pismenosti – sposobnošću da prepoznamo, imenujemo i prihvatimo vlastite emocije bez potrebe da ih odmah potisnemo ili uklonimo. Dosljedni mali koraci u jačanju kontakta sa sobom, ističe ona, dugoročno imaju veliki utjecaj na mentalno zdravlje i kvalitet života.