Tišina u modernim vezama: Bijeg od odgovornosti ili strah od emocija?

Upravo zato posebno zbunjuje i boli trenutak kada neko, bez objašnjenja, jednostavno – nestane. Ne javlja se, ne odgovara, ne ostavlja nikakav trag. Taj oblik prekida odnosa danas poznajemo kao ghosting.

Ghosting označava nagli prekid komunikacije bez ikakvog objašnjenja. Može se dogoditi u romantičnim odnosima, prijateljstvima, pa čak i u poslovnim ili porodičnim odnosima. Ipak, najčešće se veže za početke ljubavnih veza, posebno onih koje se razvijaju putem društvenih mreža i aplikacija za upoznavanje.

Zašto ljudi ghostaju?

Razlozi za ghosting rijetko su jednostavni. Najčešće se radi o izbjegavanju neugode. Prekid odnosa zahtijeva suočavanje, sa sobom i s drugom osobom. Potrebno je izgovoriti nešto što možda neće biti dobro primljeno. Mnogi ljudi nemaju razvijene komunikacijske vještine za takve situacije ili se boje konflikta, pa biraju lakši put: tišinu.

Drugi razlog može biti gubitak interesa. Umjesto da to jasno saopće, osoba se povlači nadajući se da će "stvar sama od sebe nestati". Tu je i strah od emocionalne odgovornosti – ghosting omogućava da se odnos prekine bez preuzimanja posljedica, barem na prvi pogled.

Psihološka istraživanja pokazuju i da su ghostingu sklonije osobe koje vjeruju u ideju "srodne duše" – uvjerenje da postoji samo jedna prava osoba za svakoga. Ako osjete da odnos ne odgovara toj idealnoj slici, spremnije će ga naglo prekinuti, bez pokušaja razgovora ili popravljanja odnosa.

Kako ghosting utiče na osobu koja ostaje?

Za osobu koja je "ghostana", iskustvo može biti izuzetno bolno. Ne dolazi samo do prekida odnosa, već i do gubitka osjećaja sigurnosti i smisla. Bez jasnog kraja, osoba ostaje zaglavljena u pitanjima: Šta sam pogriješio/la? Jesam li rekao/la nešto pogrešno? Jesam li bio/la nedovoljno dobar/dobra?

Upravo taj nedostatak odgovora čini ghosting posebno teškim. Mozak prirodno traži objašnjenja, a kada ih ne dobije, često krivicu okreće prema sebi. To može dovesti do pada samopouzdanja, osjećaja bezvrijednosti, pa čak i simptoma anksioznosti ili depresije. Istraživanja su pokazala da socijalno odbacivanje aktivira iste dijelove mozga kao i fizička bol, što objašnjava zašto ghosting "stvarno boli“.

Poseban problem je izostanak osjećaja završetka. Bez razgovora i jasne tačke na kraju, osobi je teže da krene dalje i emocionalno zatvori odnos.

Šta ghosting govori o osobi koja nestaje?

Važno je naglasiti: ghosting više govori o osobi koja ga praktikuje nego o onoj koja ga doživljava. On često ukazuje na emocionalnu nezrelost, strah od konflikta ili nesposobnost da se preuzme odgovornost za vlastite odluke. Iako ghosteri ponekad vjeruju da "čine uslugu" time što izbjegavaju razgovor, realnost je da takvo ponašanje ostavlja drugu osobu zbunjenom i povrijeđenom.

Zanimljivo je i to da mnogi ljudi koji ghostaju kasnije osjećaju krivicu i nelagodu zbog svog postupka. Ipak, to rijetko dovodi do ispravke ponašanja ili naknadnog objašnjenja.

Postoji li bolja alternativa?

Iako prekidi nikada nisu laki, iskrena komunikacija gotovo je uvijek manje bolna od tišine. Čak i kratko, jasno objašnjenje može pomoći drugoj osobi da razumije situaciju i krene dalje. U tom kontekstu sve se više spominje pojam caspering – pristup u kojem se odnos završava na obziran i jasan način, bez nepotrebnog povređivanja, ali i bez nestajanja.

To ne znači da dugujemo svima detaljna objašnjenja, ali osnovna ljudska pristojnost podrazumijeva minimum poštovanja.

Kako se nositi s ghostingom?

Ako ste doživjeli ghosting, važno je znati da niste sami i da to nije odraz vaše vrijednosti. Dozvolite sebi da osjetite tugu, ljutnju ili razočaranje – to su normalne reakcije. Razgovor s bliskim osobama, zapisivanje misli ili profesionalna podrška mogu pomoći u procesu oporavka.

Umjesto da tražite odgovore od nekoga ko je odlučio šutjeti, pokušajte ih pronaći u sebi. Na kraju, postavlja se važno pitanje: da li je osoba koja nije bila spremna na osnovni razgovor zaista neko s kim želite graditi odnos?

Ghosting je postao gotovo normaliziran u savremenim odnosima, ali njegova učestalost ne znači da je bezopasan. Tišina može ostaviti dublje rane od iskrenih riječi. U svijetu u kojem je komunikacija nikad lakša, odgovornost prema drugima postaje još važnija. Jer odnosi se ne mjere samo načinom na koji počinju, već i načinom na koji završavaju.