Kretanje kao terapija: Šta svaka osoba s bolovima treba znati?
Život s hroničnom boli rijetko je jednostavan. Jednog jutra probudiš se s nešto manje nelagode i pomisliš da će dan biti dobar, a već sljedećeg svaki pokret djeluje kao da pokreće alarm u cijelom tijelu.
Upravo zbog toga mnogim ljudima sama pomisao na vježbanje izaziva nervozu – kako se kretati kad te i mirovanje boli?
Ipak, stručnjaci poručuju da pokret nije neprijatelj. Naprotiv, upravo on može biti put prema napretku, ali samo ako mu pristupiš promišljeno i bez pritiska.
Zašto tijelo "pretjeruje" s bolom
Kod hronične boli problem često nije u tome da je nešto "slomljeno" ili trajno oštećeno. Mnogo češće se radi o tome da je živčani sistem postao preosjetljiv. Mozak prima i pojačava signale koji nekada nisu ni opasni ni štetni. To znači da te bol može upozoravati i onda kada realne opasnosti više nema.
Dobra vijest? Taj sistem se može ponovo "uvježbati".
Kretanje kao poruka mozgu
Lagani, kontrolisani pokreti djeluju poput smirujućeg signala živčanom sistemu. Ne moraš raditi ništa ekstremno, ponekad je pet minuta istezanja, lagana šetnja oko zgrade ili vježba disanja dovoljna da mozak dobije poruku: sigurno je.
Kako se to dešava?
Kretanje potiče cirkulaciju, poboljšava dotok kisika, smanjuje upalne procese i pomaže tijelu da se opusti. Vremenom se granica tolerancije povećava, a intenzitet boli smanjuje.
Kada je manje zapravo – više
Nema univerzalne rutine koja odgovara svakoj osobi s hroničnom boli. Nekome će prijati nježno istezanje, drugome kratke šetnje, a trećem lagane vježbe snage. Ključ je u ritmu, ne u brzini. Prati svoje tijelo i povećavaj intenzitet tek kada osjetiš da si spreman.
Stručnjaci stalno ponavljaju: nije poenta u tome šta radiš, nego kako radiš. Pokret koji tijelo doživljava kao siguran nikada neće biti okidač za bol.
Um i tijelo – nerazdvojni tim
Hronična bol često dolazi u paru s anksioznošću, strahom, pa i osjećajem bespomoćnosti. Mentalno stanje može pojačati fizičku bol, jer mozak sve te informacije obrađuje zajedno.
Zato mnogima pomažu tehnike poput kognitivno-bihevioralne terapije, motivacijskog razgovora ili čak jednostavnih vježbi zahvalnosti. Kad se smanji strah, lakše je pokrenuti tijelo.
Podrška čini čuda
Najveća prekretnica za mnoge nije bila nova terapija, nego trenutak kada ih je neko zaista saslušao. Kada neko razumije tvoju bol, prestaneš se boriti protiv sebe i počinješ raditi sa svojim tijelom, ne protiv njega.
I tada se dešava promjena. Kretanje više nije izvor straha nego način da vratiš dio života koji ti je bol oduzela.