Ovaj problem obuhvata učestali i nekontrolisani unos hrane, obično u velikim količinama, bez obzira na fizičku glad. Za razliku od drugih poremećaja poput anoreksije ili bulimije, kompulzivno prejedanje ne podrazumijeva ponašanja poput povraćanja ili pretjeranog vježbanja nakon obroka.
Umjesto toga, osoba se osjeća potpuno izvan kontrole iako je svjesna svojih postupaka.
Zašto se dešava?
Mnogi faktori mogu doprinositi razvoju ovog poremećaja. Psihološki uticaji, poput stresa, depresije, tjeskobe ili trauma iz prošlosti, često su povezani s kompulzivnim prejedanjem. Hrana postaje mehanizam suočavanja, način na koji ljudi pokušavaju "umiriti" svoje emocije, ali dugoročno to stvara začarani krug iz kojeg je teško izaći.
Biološki faktori, poput promjena u mozgu koji kontrolišu glad i sitost, također mogu igrati značajnu ulogu u nastanku ovog poremećaja.
Simptomi i znakovi
Osobe s kompulzivnim prejedanjem obično konzumiraju velike količine hrane u vrlo kratkom vremenskom periodu. Obroci su često tajni, a osjećaj srama ili krivice nakon obroka može biti prisutan.
Za razliku od uobičajenih prejedanja u kontekstu proslava ili posebnih događaja, kompulzivno prejedanje se javlja redovno i ima ozbiljan uticaj na fizičko i emocionalno zdravlje.
Posljedice po zdravlje
Kompulzivno prejedanje može dovesti do različitih fizičkih i psihičkih problema. Dugoročno, osobe koje se bore s ovim poremećajem imaju povećan rizik od razvoja prekomjerne tjelesne mase i debljine, što pak vodi do drugih zdravstvenih komplikacija kao što su dijabetes, povišen krvni prtisak, bolesti srca i poremećaji metabolizma. Također, emocionalne posljedice nisu zanemarive – anksioznost, depresija i osjećaj sramote često su svakodnevna borba za osobe koje pate od ovog poremećaja.
Kako se nositi s njim?
Suočavanje s kompulzivnim prejedanjem zahtijeva kombinaciju profesionalne pomoći i promjena u načinu života. Psihoterapija, posebno kognitivno-bihevioralna terapija, pokazala se vrlo uspješnom u liječenju ovog poremećaja.
Terapija pomaže osobama da prepoznaju i promijene negativne obrasce ponašanja te razviju zdraviji odnos prema hrani. Podrška porodice i prijatelja, kao i grupe za podršku, mogu biti od pomoći na putu ka oporavku.
Osim toga, fizička aktivnost i mindfulness tehnike mogu pomoći u smanjenju stresa i anksioznosti, što može smanjiti potrebu za emocionalnim prejedanjem. Uvođenje uravnotežene ishrane i redovnih obroka može stabilizirati nivoe šećera u krvi i pomoći tijelu da se osjeća sito, čime se smanjuje mogućnost prejedanja.