Ako vaše dijete ima anksioznost, izbjegavajte ove fraze
Djeca, baš kao i odrasli, mogu pokazivati znakove tjeskobe. Anksioznost se definše kao emocionalno stanje obilježeno osjećajem napetosti, zabrinutosti i fizičkim promjenama poput povišenog krvnog pritiska. Osobe koje pate od anksioznih poremećaja često imaju ponavljajuće nametljive misli ili brige i skloni su izbjegavanju određenih situacija.
Kad je riječ o anksioznosti kod djece, važno je da roditelji priznaju strah ili brigu svog djeteta i daju mu do znanja da većina djece ponekad osjeća tjeskobu. Međutim, ponekad određene fraze mogu pogoršati situaciju. Psihologinja Renee Jain, specijalizovana za razvijanje vještina otpornosti kod odraslih i djece, otkrila je o kojim je frazama riječ.
"Vjeruj mi, sve će biti u redu."
"Reakcija na stres ugrađena je u naš nervni sistem kao zaštitni mehanizam osmišljen za pokretanje reakcije borbe ili bijega na prijetnje. Anksioznost oponaša ovaj odgovor. Dakle, kada ste tjeskobni, brzi tok hemikalija izbacuje se u tijelo radi preživljavanja. Zbog toga je teško jasno razmišljati i, posljedično, vjerovati ovim riječima", objasnila je Jain za YourTango.
Savjetuje da prvo "odgovorimo na njihov nervni sistem".
"Pomozite im da se smire dubokim disanjem. To može prevesti um i tijelo iz načina borbe ili bijega u način odmora i smirenosti", istakla je.
"Nemaš se čega bojati."
Anksioznost pokreće alarm straha u umu i tijelu djece, kaže Jain. "To je lažna uzbuna, ali djeluje vrlo stvarno. Taj alarm je za zaštitu; vaša djeca osjećaju 'stres' ili 'strah' kako bi preživjela", tvrdi psihologinja.
Ističe da je važno prvo potvrditi emocije djece. Navela je primjer: "Možete reći: 'Vidim da se bojiš. I ja sam se prije bojala i znam kakav je to osjećaj.'"
"Nabrojat ću ti sve razloge zašto se ne trebaš brinuti."
"Jedna posljedica odgovora na anksioznost jeste da se prefrontalni korteks - logičniji dio mozga - stavlja na čekanje, dok emocionalni dio mozga preuzima", objašnjava psihologinja. Savjetuje da nervni sistem djece pokušamo smiriti vježbom vizualizacije.
"Zamolite svoju djecu da zamisle mirno, tiho mjesto. Zamolite ih da udišu i izdahnu na ugodan način te da vam opišu to mjesto. Nakon što se smire, razgovarajte o ideji da osjećaji nisu nužno činjenice", zaključila je Jain.