Dan rozih majica u BiH: Kako se nositi sa vršnjačkim nasiljem?

Ovaj dan obilježava se od 2007. godine kada je dječak u Kanadi bio izložen vršnjačkom nasilju zbog dolaska u rozoj majici. Ispostavilo se da je majica bila simbol podrške dječaka svojoj majci koja je bolovala od karcinoma dojke.

Školske kolege zgrozile su se zbog takve činjenice i odlučili su da dignu svoj glas protiv nasilnika. Učenici su se solidarisali sa zlostavljanim dječakom tako što su se sutradan u školi pojavili u ružičastim majicama.

Ovu inicijativu su pokrenuli 17-godišnji učenici David Shepherd i Travis Price, koji su štampali prvih 50 ružičastih majica.

Od tada, roza majica postala je simbol borbe protiv međuvršnjačkog nasilja u školama.

U Bosni i Hercegovini se ovaj dan obilježava od 2016. godine

Sudionici nose roze majice i prisustvuju ili organiziraju informativne događaje kako bi podigli svijest o nasilju, naročito u školama. Dan roze majice započeo je 2007. godine u Kanadi, gdje se održava posljednje srijede u februaru svake godine. U Novom Zelandu je prihvaćen 2009. godine i slavi se svake godine trećeg petka u maju.

Godine 2012. Ujedinjeni narodi su proglasili 4. maj za Dan protiv zlostavljanja u školama. Slično tome, UNESCO je proglasio prvi četvrtak u novembru kao Međunarodni dan protiv nasilja i zlostavljanja u školama, uključujući cyber-nasilje.

Kako se nositi sa nasiljem?

Nasilje nije normalno

Edukacija treba obuhvatiti cijeli spektar nasilja: fizičko, verbalno, emocionalno, ali i cyberbullying. Djeca trebaju razumjeti da nijedna vrsta nasilja nije prihvatljiva, niti normalna, te da svaka žrtva zaslužuje podršku.

S obzirom na sveprisutnost interneta, posebno među mladima, važno je educirati djecu o opasnostima online nasilja. To uključuje prepoznavanje zlostavljanja putem društvenih mreža, zaštitu privatnosti, kao i korake koje treba poduzeti u slučaju napada putem interneta.

Kreiranje sigurnog okruženja

Pružanje profesionalne pomoći žrtvama nasilja od strane psihologa ili socijalnih radnika može im pomoći da se suoče s emocionalnim posljedicama nasilja i razviju vještine suočavanja sa stresom i traumama.

Školske ustanove moraju biti mjesto gdje djeca mogu sigurno izraziti svoja osjećanja i prijaviti nasilje. U mnogim slučajevima djeca se boje prijaviti nasilje jer se plaše posljedica ili ne vjeruju da će biti zaštićena. Stoga bi trebalo uspostaviti jasne i anonimne kanale za prijavu nasilja, bilo putem internetskih platformi ili anonimnih kutija za prijavu u školama, kako bi žrtve mogle prijaviti nasilje bez straha.

Angažman roditelja

Roditelji trebaju redovno razgovarati s djecom o njihovom danu u školi, prijateljima i međuljudskim odnosima. Ovaj otvoren dijalog pomaže djeci da se osjećaju sigurno i voljeno, a roditelji mogu na vrijeme prepoznati moguće probleme.

Roditelji trebaju podučavati djecu kako prepoznavati i rješavati konflikte na miran i nenasilan način. Također, važno je pokazati primjerom zdravih odnosa u porodici, jer djeca često ponavljaju obrasce ponašanja koje vide u svom domu.

Roditelji bi trebali biti svjesni aktivnosti svoje djece na internetu i društvenim mrežama, jer cyberbullying postaje sve češći oblik nasilja među mladima. To uključuje praćenje postova, poruka i prijatelja na mreži, ali i razgovore o sigurnosti na internetu.