Umjetno svjetlo i smog uzrokuju karcinomom štitnjače kod djece

U istraživanju objavljenom u časopisu Environmental Health Perspectives, znanstvenici su analizirali podatke 736 djece oboljele od papilarnog karcinoma štitne žlijezde i usporedili ih s više od 36.000 zdravih kontrolnih ispitanika iz Kalifornije.

Najveći rizik utvrđen je kod djece izložene visokim koncentracijama finih čestica (PM2,5) u zraku i jakom vanjskom svjetlosnom zagađenju. Naime, svakih dodatnih 10 mikrograma PM2,5 po kubnom metru zraka povećava rizik za razvoj ovog karcinoma za 7%, dok kombinirani utjecaj može povećati rizik za čak 25%.

Kako zagađenje i svjetlost utječu na štitnjaču?

PM2,5 čestice su sitne, ali opasne – mogu prodrijeti duboko u pluća, pa čak i u krvotok, izazivajući upale, oksidativni stres i oštećenja DNK. Osim toga, ometaju rad hormona štitne žlijezde, što može potaknuti rast abnormalnih stanica.

S druge strane, umjetno svjetlo noću remeti cirkadijalni ritam i os hipotalamus-hipofiza-štitna žlijezda, što dodatno narušava hormonsku ravnotežu i može imati dugoročne posljedice na zdravlje.

Rizici i simptomi

Papilarni karcinom štitne žlijezde čini oko 80% svih slučajeva raka štitne žlijezde. Iako sporo napreduje i ima visoku stopu izlječenja (preko 95% kod djece), važno je na vrijeme prepoznati simptome. Na njih često ne obraćamo pažnju jer mogu ličiti na druge poremećaje: nepravilan rad srca, znojenje, nesanica, nervoza, netolerancija na toplinu i bezbolna kvržica na vratu.

Zašto su djeca sve češće pogođena?

Iako je poboljšana dijagnostika jedan od razloga češćeg otkrivanja bolesti, stručnjaci poput dr. Nicole Deziel smatraju da to nije jedini uzrok. Brojni okolišni faktori, uključujući izloženost kemikalijama koje remete rad hormona (poput ftalata, BPA, pesticida i teških metala), te povišen indeks tjelesne mase kod djece, sve su češće u fokusu znanstvenika.

Kako kaže onkolog dr. Francisco Contreras, djeca su već od rođenja izložena toksinima koji se godinama akumuliraju u tijelu i narušavaju hormonalnu ravnotežu, što može imati ozbiljne posljedice za njihovo dugoročno zdravlje.

Iako je rak štitne žlijezde kod djece i dalje rijedak, njegov porast zahtijeva pažnju – ne samo medicinsku, već i društvenu. Smanjenje izloženosti zagađenju i noćnoj svjetlosti, te zaštita djece od endokrinih disruptora, mogla bi biti važan korak u prevenciji.