Zašto neke bebe odbijaju dodir? Povlačenje kao znak senzorne disfunkcije

Međutim, neke bebe pokazuju otpor prema dodiru, izbjegavaju grljenje, maženje ili čak reaguju plačom na blagi fizički kontakt. Ovaj fenomen može ukazivati na senzornu disfunkciju, odnosno poteškoće u procesu i tumačenju osjetilnih podražaja.

Senzorna integracija odnosi se na sposobnost mozga da prima, obrađuje i pravilno reaguje na informacije iz okoline, uključujući dodir, zvuk, vid i pokret. Kada postoji disfunkcija, dijete može biti preosjetljivo ili podosjetljivo na određene podražaje. Kod beba koje odbijaju dodir, često je riječ o hiperosjetljivosti na taktilne stimulanse, što ih može činiti nervoznim i uznemirenim pri kontaktu.

Kako prepoznati senzornu disfunkciju kod beba?

• Odbijanje zagrljaja ili ljubljenja
• Plač ili uznemirenost prilikom dodira kože
• Izbjegavanje tjelesnog kontakta čak i s roditeljima
• Preosjetljivost na odjeću ili promjenu pelena
• Poteškoće u smirivanju i spavanju

Stručnjaci savjetuju da se roditelji u takvim slučajevima obrate pedijatru ili specijalisti za senzornu integraciju. Terapije uključuju prilagođene senzorne aktivnosti koje pomažu bebi da postepeno prihvati i nauči se nositi s dodirnim podražajima.

Kako pomoći bebi?

• Usporite i pažljivo uvodite dodir, koristeći mekane materijale
• Izbjegavajte nagle ili grube pokrete
• Stvarajte rutinu i sigurnu atmosferu prilikom fizičkog kontakta
• Koristite masažu kao način stimulacije, ali samo pod nadzorom stručnjaka
• Potražite savjet radnog terapeuta ili senzornog terapeuta za specifične vježbe

Senzorna disfunkcija nije rijetka i ne mora trajati zauvijek. Uz adekvatnu podršku i razumijevanje, bebe mogu razviti pozitivan odnos prema dodiru i poboljšati svoje emocionalno i socijalno funkcioniranje.