Natpisi na proizvodima poput „light verzija“, „sa malo masti“ i „nizak holesterol“ često su barem djelomično rezultat dogovora između zdravstvenih organizacija i prehrambene industrije – i često zbunjuju potrošače.
Dok neki stručnjaci upozoravaju da ekstremno ograničavanje masti može imati kontraefekt, većina zdravstvenih vodećih organizacija i dalje zagovara umeren unos, uz fokus na kvalitet masnoća.
Koliko masti je optimalno?
Ukupne masti: preporučene vrijednosti sugerišu da čine između 20–35 % dnevnog kalorijskog unosa kod odraslih – prema USDA i WHO smjernicama.
Zasićene masti: ograničiti na <10 %, a American Heart Association čak savjetuje <6 % energije iz zasićenih masnoća.
Trans-masti: trebaju biti što niže, idealno <1 % dnevnih kalorija.
Kvalitet prije kvantiteta
Mononezasićene i polinezasićene masti, naročito omega‑3 iz masne ribe, orašastih plodova i ulja – jesu ključne za zdravlje srca, moždanih funkcija i upalnih procesa.
Zasićene masti, prisutne u masnom mesu, punomasnim mliječnim proizvodima i tropskim uljima, povećavaju LDL holesterol i rizik od ateroskleroze.
Ipak, nova istraživanja ukazuju da punomasni sir, jogurt i mlijeko možda ne povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti, a mogu biti i neutralni ili čak blagotvorni, posebno ako se uzimaju u okviru uravnotežene ishrane . Ali svi zdravstveni stručnjaci se slažu da treba dati prioritet obradi izvora masti – biljne nezasićene prije zasićenih životinjskih.
Bilans masti u stvarnom životu
Za osobu na 2 000 kcal dnevno, ukupne masti: 400–700 kcal (45–78 g), što uključuje <200 kcal iz zasićenih masti (<20 g).
Najbolje: prelazak na mononezasićene i polinezasićene izvore (riba, orašasti plodovi, maslinovo i suncokretovo ulje), uz umjerenu količinu punomasnih mliječnih proizvoda.
Mucanje kod djece: Zašto mozak 'preskače' riječi?
Plivanje ublažava simptome reumatoidnog artritisa
