Nutricionistica otkriva jednu naviku koja stvarno topi masnoće – i podržana je naukom

Vlakna, posebno topiva, imaju višestruke pozitivne uticaje na metabolizam, kontrolu apetita i regulaciju tjelesne mase.

Topiva vlakna se u crijevima pretvaraju u viskozni gel koji usporava pražnjenje želuca i produžuje osjećaj sitosti. Time se značajno smanjuje ukupan dnevni energetski unos bez osjećaja deprivacije. Osim toga, ona moduliraju glikemijski odgovor nakon obroka, što smanjuje oscilacije inzulina – hormona koji u visokoj koncentraciji potiče lipogenezu, odnosno skladištenje masti.

Manje dijete, više hrane – pametne hrane

"Dugoročno povećanje unosa vlakana povezano je s održivim gubitkom masnog tkiva i smanjenjem rizika od metaboličkog sindroma", ističe dr. Kevin Hall, istraživač pri National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (NIDDK), čije je istraživanje iz 2015. godine pokazalo da su sudionici koji su unosili barem 30 grama vlakana dnevno izgubili znatnu količinu masnoće bez drugih dijetetskih restrikcija.

Između ostalog, vlakna pospješuju zdravlje crijevne mikrobiote – ključnog regulatora imunološkog i metaboličkog sistema. Disbioza, odnosno neravnoteža crijevne flore, povezana je s pretilošću, inzulinskom rezistencijom i hroničnom upalom niskog stepena.

Studija objavljena u časopisu Nature Reviews Endocrinology (2022) ističe važnost unosa vlakana kao klinički relevantne strategije za prevenciju i liječenje pretilosti.

"Vlakna podržavaju metaboličku ravnotežu i reduciraju hroničnu sistemsku upalu, čime posredno smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2", navodi prof. Dr. Anette Buyken, nutricionistica i epidemiologinja sa Univerziteta Bonn.

Osim kroz voće, sjemenke, povrće i cjelovite žitarice, vlakna se mogu unositi i ciljano – putem suplemenata poput psylliuma, inulina ili glukomanana, koje su Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) i Američka FDA priznali kao podršku u kontroli tjelesne mase i glikemije.