Iako se može činiti kao bezazlena navika ili čak pokazatelj samopouzdanja, posljedice mogu biti ozbiljne:
1. Normalizacija hroničnog stresa
Stalno isticanje stresa može učiniti da hronični stres postane „normalan“ ili neizbježan. Takav način razmišljanja otežava prepoznavanje kada je vrijeme za pauzu ili traženje pomoći, što može dovesti do sagorijevanja.
2. Povećanje anksioznosti i pritiska
Kada stres postane takmičenje, stvara se toksični ciklus samonametnutog pritiska da održimo (ili nadmašimo) standard zauzetosti. To može pojačati anksioznost i osjećaj nedovoljnosti.
3. Oštećenje međuljudskih odnosa
Hvalisanje stresom može udaljiti druge, posebno ako djeluje kao umanjivanje njihovih problema. Dr. Nayar navodi primjer: “Prijatelj se može osjećati zanemareno ako njihove borbe zasjeni vaša priča o stresu.”
4. Zanemarivanje brige o sebi
Ako ste stalno fokusirani na pokazivanje koliko ste zauzeti, vjerovatno nećete dovoljno pažnje posvetiti odmoru, opuštanju i aktivnostima koje njeguju vašu dobrobit.
Mozak pod svjetlima budućnosti: Kako neurotehnologija mijenja pojam wellnessa
