Nezadovoljstvo izgledom

Šta je tjelesna dismorfija i zašto je važno posjetiti doktora

Autor: ČuvajZdravlje.ba
Šta je tjelesna dismorfija i zašto je važno posjetiti doktora
Foto: Ilustracija

Tjelesna dismorfija je mentalni poremećaj koji se karakteriše opsesivnim preokupiranjem i nezadovoljstvom svojim fizičkim izgledom, iako drugi ljudi možda ne primjećuju ili ne vide te nedostatke na isti način. Osobe s tjelesnom dismorfijom često imaju preuveličanu percepciju ili sumnju u manjkavosti svojeg izgleda, što može uključivati ​​fokus na sitne ili imaginirane nedostatke u izgledu, poput kože, nosa, kose, tijela ili drugih dijelova tijela.

Važno je posjetiti doktora ako sumnjate da vi ili neko koga poznajete možda patite od tjelesne dismorfije iz nekoliko razloga:

Dijagnoza i evaluacija

Stručnjak može provesti procjenu i postaviti dijagnozu temeljenu na simptomima koje opisujete. To može uključivati ​​razgovor o vašim mislima, osjećajima i ponašanju u vezi s izgledom.

Psihološka podrška

Osobe s tjelesnom dismorfijom često pate od značajnog emocionalnog stresa i anksioznosti. Psihijatar ili psiholog može pružiti podršku i razumijevanje, te pomoći u razvoju strategija za upravljanje mislima i osjećajima.

Liječenje

Postoji nekoliko terapijskih pristupa koji su se pokazali učinkovitima u liječenju tjelesne dismorfije, uključujući kognitivno-bihevioralnu terapiju (CBT) i lijekove kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI). Liječnik može preporučiti odgovarajući tretman na temelju vašeg individualnog slučaja.

Prevencija komplikacija

Negativna percepcija vlastitog izgleda može dovesti do socijalne izolacije, depresije i drugih mentalnih problema. Pravodobno liječenje može pomoći u smanjenju rizika od dugoročnih komplikacija i poboljšati kvalitetu života.

Edukacija i informacije

Posjetom doktoru možete dobiti više informacija o tjelesnoj dismorfiji, razumjeti njezine uzroke i faktore koji mogu doprinijeti razvoju ovog poremećaja. Također možete dobiti smjernice o tome kako prepoznati simptome i tražiti pomoć ako primijetite slične znakove kod drugih.